Rečenicu iz naslova kažu da je izgovorio Goethe na samrti, u prijevodu bi glasila: «Svjetla! Više svjetla!» Jednak vapaj bih ovih dana mogla izgovoriti i ja, samo što bi u mojoj verziji ta izjava morala glasiti: «Vremena! Više vremena!»
Čitanje zahtijeva vrijeme. Svaka knjiga, ma i najbeznačajnija, traži da joj se posveti vrijeme, tijekom čitanja i za razmišljanje nakon čitanja. Kažu da je neki slavni Helen (mogao bi biti Aristip ili netko sličan) rekao Atenjaninu koji mu se hvalio kako je pročitao velik broj knjiga: «Nisu najzdraviji oni koji najviše jedu, nego oni koji najbolje probavljaju. Ti, Atenjanine, odviše jedeš.» Upravo je to najznačajnija rečenica koja se odnosi na knjige: ukoliko se čita mehanički, bez razmišljanja, ukoliko se ne izdvoji vrijeme da se pročitano «probavi», čitateljski proces je izlišan.
Zato, dragi čitatelji Bookeraja, molim vas za još malo vremena – trenutno čitam punom parom, i spremna sam podijeliti s vama svoje dojmove, čim probavim ono što sam pročitala (molim, zanemarimo ubuduće usporedbu čitanja i probavnog sustava, inače ćete dojmove koje imam na umu logično usporediti s jednim nedostojnim nusproduktom probave).
Post je objavljen 19.12.2008. u 12:58 sati.