Marketing
0.FRA BOGOMIR ZLOPAŠA /životopis/
(07.travnja 1914. - 16. travnja 1942.)
1914. 7. travnja rođen u Buhovu od oca Ivana i majke Ive r. Ćužić. Krsno ime: Slavko.
1921.-1925. pohađao je osnovnu školu u Rasnu.
1925.-1934. pohađao je gimnaziju na Širokom Brijegu.
1931. 6. kolovoza stupio je u novicijat na Humcu.
1932. 7. kolovoza položio je jednostavne zavjete.
1934.-1937. učio je filozofiju i bogosloviju u Mostaru.
1935. 8, rujna položio je svečane zavjete.
1937. 12. rujna ređen je za svećenika u Mostaru.
Bogomir Zlopaša sa obitelji (Buhovo, 1938.)
1937.-1938. nastavlja i završava bogosloviju u Schwazu (Austrija).
1938.-1940. uči skolastičnu filozofiju u Rimu.
1940. radi ratnih prilika povraća se u provinciju.
1940.-1941. profesor je filozofije na Humcu.
1941. vraća se u Rim, kako bi završio započeti filozofski studij
1942. 03 siječnja odlazi iz Rima na lječilište u Novi Marof gdje je 16.travnja 1942. blago u Gospodinu preminuo. Pokopan je na mjesnom groblju u Novom Marofu.
Fra Bogomir je bio pravi Božji mir, kojega je on sa svim žarom tek bio počeo sijati u duše grijehom uznemirene. Umri veoma mlad kao svećenik-đak i sa sobom odnese velike nade čitave provincije. Kao đak ostavio je uzoran izgled franjevačkim gojencima.
No, iako mlad, Providnost je ipak htjela da ga okuša i u radu bilo učiteljskome bilo dušobrižničkome. Bio je profesor, koji je svoje učenike znao plamenom riječju upravo frapirati. Bio je odgojitelj, koji je u svojim gojencima znao probuditi sve uspavane sile: volju i ljubav za rad. Kao propovjednika slušali su ga napeto i rado tisuće vjernika.
Kao izvrstan organizator modernog dušobrižništva u nepunoj godini dana okupio je oko sebe preko 800 članova Društva sv. Ante na Humcu, koje je također uzorno vodio do pravog cvata i duhovnog poleta i zrijenja. Neumoran ispovjednik, koji je toliko puta i na jelo zaboravio iz ljubavi prema bližnjemu. U radu ga ništa - ni prigovori ni poteškoće - nisu mogli smesti
- Ne znam kako bih mogao imati počinka, pošto svršim školu! Reče jednom upravo uoči svoje zadnje bolesti, obuzet poletom za djelovanje u vinogradu Gospodnjemu, gdje je pred njim bilo puklo upravo golemo polje za žetvu.
Njegova spremnost, odvažnost, odlučnost, energija, polet i ljubav činili su mnogo, a obećavali su još i više. Njegov optimizam i idealizam upravo je razvedravao i elektrizirao osobito najmlađe, koji su njegovim nestankom osjetili među sobom jednu prazninu, koju su cijenili nenadoknadivom i neprežaljivom.
Bio je od naravi veoma dobre ćudi, gotov uvijek malo nasmijan prijateljskih očiju i pogleda, koji je svakoga privlačio i osvajao. Čedan u nastupu, neposredan i srdačan u općenju, savjestan u ispunjavanju svih dužnosti, strog sa sobom. Njega je osobito zanosila ljubav prema Bogu, upravo na način sv. Augustina. Samo ga je bolest digla iz razmatranja nauka ovog velikog kršćanskog oca
Bilo bi od dragocjene vrijednosti da netko pokuša napisati biografiju ovog našeg brata.
Izvor: Stradanja Hrvata Hercegovine, (Fra Andrija Nikić, Mostar 1998, str 180-182)
Post je objavljen 18.12.2008. u 13:30 sati.