Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/travels

Marketing

Facebook ipak spaja ljude

Kao i većina ljudi imam account na Facebook-u. Ne mogu reći da sam razvio neku ovisnost prema njemu, kao većina ljudi, međutim moram priznati da ga koristim često. Pogotovo u svojem poslu, budući da putujem i izbivam iz Hrv. većinu godine, pruža mi puno informacija o ljudima sa kojima se ne mogu družiti, pa ako ništa bar tako ostajem dijelom njihovog života.


Nisam bio sad online neko vrijeme, međutim čitam, gledam ovo sranje sa Slovencima i facebook grupama koje smo otvorili. Evo bojkotirali proizvode od Slovenaca, a ja baš pred tjedan kupio baš bombone za grlobolju od Krke i to u Rusiji.. Hehehe.

Uglavnom spojim se na Facebook i vidim da imam poruku. Budući da je Skype "one and only" za komunikaciju sa ljudima koji su mi dragi, bio sam znatiželjan.
Evo javila mi se jako, jako draga prijateljica. Prijateljica sa kojom nisam pričao skoro godinu dana. I ne pričao, mislim da nismo poslali jedno drugome ama baš nikakvu, virtualnu, digitalnu ili realnu riječ, pogled ili bilo što drugo Jednog dana smo samo prestali komunicirati. Kao da smo prestali postojati jedan za drugog.

Najgore je bilo, i je, što mi je ta cura izričito draga i stvarno mi je falila. Kao što sam falio i ja njoj, hehehehe.
Zašto se nismo čuli godinu dana?

E pa sad, ovo je stvarno glupo, ali takvi smo. Naime nismo se posvađali, nismo se porječkali, ništa. Samo smo jedan prije mog odlaska digli željezne zavjesu. Iako je glavni razlog bio glupi ponos, stvar je zaštekala zbog jedne SMS poruke.

Naime par dana prije mojeg odlaska (tada još u Bahrainu) ja sam njoj poslao poruku da se nađemo. Sad kad ovo vrtim u glavi vidim koliko smo bili mamlazi. Užas.
Ona je poruku predvidjela, i naljutila se što sam otišao i nisam njoj se javio.
Ja sam se naljutio jer mi se nije javila prije nego sam otišao.

I samo zbog glupog ponosa i ne znam čega, nismo se čuli godinu dana. Ne mogu vjerovati da je da sam postao žrtvom nekog takvog klišeja.

Uglavnom, kupujem ja ljude na facebook-u (neka aplikacija ako slučajno ne znate) i kupio sam njenu frendicu i dobio poruku zašto sam kupio i što se dogodilo sa nama.

Nakon 5 min pričali smo kao da se ništa nije desilo. Naravno nakon što smo se međusobno nazvali budalama jer se nismo javili jedni drugima. Uglavnom da nema Facebook-a mislim da bi prošla još jedna godina ili puno više.

Upravo saznao da se ipak neću vidjeti sa njom još jedno duže vrijeme. Neće biti u Hrv. kad i ja. Šmrc.

P.S.
Pozdrav iz Petera.
Firefox rules. Zbloko mi se komp u toku pisanja teksta, restartao komp i startao FF i sve se vratilo. Sad da još proradi net u uredu da ovo objavim.

P.P.S.
Skužio da imamo blog little black book i crna mala knjižica (ista tematika, heheheh). Pozdrav i jednoj i drugoj.
A ja mislio da su dečki poznati što furaju “male crne knjižice”, a ne cure.


Post je objavljen 19.12.2008. u 11:23 sati.