Jer ploviti se mora....
Uhvatila sam trenutak savršene sreće i mira...nakon dana kiše minuta sunca izašlog samo da predivno zađe, Riva, ti i ja i ona zlatna patina moga grada...i naravno Lastovo koje je taman isplovilo za Šoltu.
Reci mi...
Kako se vrijeme broji?
I koje su boje trenuci provedeni s tobom…
Kako miriše tuga i ima li strah ime kojim ga mogu zvati?
Kakvi su putovi iza onog zavoja?
Skakućem i igram se sama na neke davno zaboravljene dječje igre
Zagledam pod stijene, u mračnim kutovima tražim narukvice
Trčim za smijehom koji se prosipa niz stepenice.
Reci mi kako se vrijeme broji
I reci, reci mi, postoji li način da obećam kako će sve biti dobro…
Zaigrana (izgubljena)
Nasmijana (pronađena)
Uplakana (ostavljena)
U tišini dana koji su bili, omotana u izgubljene snove tiho se smiješim sebi…
(Još malo, još koji dan)