Danas na jutarnjem sastanku, jedan od mojih najboljih stazista je zapoceo prezentaciju slucaja kojeg je dezurni tim zaprimio u bolnicu prosle noci slijedecim rijecima: Good morning everyone, I would like to present one awesome, fascinating case....
Svima nam se zacaklise oci, slucaj mora da je zanimljiv i vjerojatno ce se puno toga iz njega moci nauciti.
Dvadestet trogodisnja zena, samohrana majka dvoje male djece, dovezena je u nesvjesnom stanju u nasu bolnicu. Nikad dosad bolesna (ukoliko se izuzmu blage migrene svakih nekoliko mjeseci), dosla je u nasu hitnu pomoc zbog glavobolje prije tjedan dana. Osim glavobolje, malo joj je curio nos, pa je postavljena dijagnoza upale sinusa. Prepisan joj je anitbiotik i zena je poslana kuci. Dva dana nakon toga, nije bila bolje, pa je otisla u hitnu u drugoj bolnici. Oni su joj tamo napravili CT glave, pronasli neku cistu i htjeli je zadrzati na lijecenju. Ona, buduci da nije imala kuda s djecom, je odlucila ipak otici kuci. Te iste veceri pala je u komu, dovezena u nasu bolnicu, stavljena na aparate. Ponovljene snimke mozga pokazale su da joj je cista eksplodirala, dovodeci do unistenja centara za kontrolu disanja u produzenoj mozdini.
Kako se radi o prirodjenoj anomaliji koja je izuzetno rijetka i opisana do sada u nekoliko desetaka slucaja, nikada do sada vidjena u nasoj bolnici, svi specijazanti a i stariji specijalisti su bili vrlo impresionirani. Jer sansa je da tako nesto vidi dva puta u zivotu je jednaka nuli. Nakon jutarnjeg sastanka, vecina se zaputila u jedinicu intezivnog lijecenja da vidi " cudo nevidjeno". I ja sa njima.
Pri dolasku, soba ispunjena rodbinom, cvijecem, zeljama za ozdravljenjem i molitvama.... Jauci njene majke isprekidani zujanjem umjetnih pluca.
Odjednom muk i tisina, u ocima rodbine nevjerica... cijela svita doktora koji nesto sapucu, pipkaju, pregledavaju, klimaju glavnom i koriste neke strane latinske rijeci izmjesane sa rijecima: spectacular case, incredible, unbelievable. ....Na trenutak se u ocima pojavi sjaj, u zraku se osjeti nada...je li te nepoznate rijeci ipak znace neku spasonosnu opciju, neko cudo za koje se prije nije znalo ?!?
Tih par trenutaka vjecnosti i iluzije, ubrzo je prekinuto promuklim glasom sefa, koji je priopcio da, nazalost, njoj spasa nema...
Prst sudbine je htio da ona zavrsi svoju knjigu zivota vec na prvom poglavlju. Divim se hrabrosti njenih roditelja koji su odlucili donirati organe dajuci drugima sansu u borbi zivota u kojoj je njihovo dijete bilo osudjeno na smrt bez prava obrane.
Na kraju svega, pozelio sam mojim specijalizantima sto manje ovakvih "awesome and spectacular cases" jer oni obicno podrazumjevaju veliku tragediju, izgubljenu bitku, poraz.
Koja je svrha znanja i spoznaje kad nemozes ponuditi nista osim saucesca....
Post je objavljen 19.12.2008. u 03:08 sati.