Marketing
Dok šetah Novim Sadom...
Dok šetah Novim Sadom
ispod svjetla se rasplinuo umor
kao sapunica.
Boje su odavno nestale
i pitam se zašto svaka pjesma
liči na klišej?
Melosi su odavno isti
i gola bedra i ramena
zabodeni su u stol
kao zastava...
Počeci bude nadu,
sredina zavarava
a krajevi uvijek
nude samoću.
Čim čujem ista tri akorda
živci slabe i ton se ne pušta.
Bajaga nije bez razloga
pjevao o tišini.
Post je objavljen 19.12.2008. u 02:26 sati.