Uvijek mi tako ponekad
kroz snove prošetaš jasno
kao u maglama
bez karte i cilja
sa zagonetnim smiješkom na licu
koji me obara
svaki drugi dan i baš svaku noć.
Lako padam na bajke te vrste
kad me zavodiš pričama o princezi i srećama,
hrabrim mladićima i okrutnim zmajevima
nekim dalekim svjetovima
što mi redovito u bunilu šire zjenice
kada se ti tako osmjehneš.
Prestani, dovraga.
Gorak je okus suza kad odlazim
a želim ostati
i ne znam kome pisati
da suze izbriše jer hrabra sam kao
i ja svima leđa okrećem.
Ubi me noćas da umrem kao dama
sa sivim jutrom nad gradom
da odlutam posve sama
maglovitim stazama
u tvoj san.
Post je objavljen 18.12.2008. u 17:54 sati.