(Ne)pomilovanje: I mi vama čestitamo Božić!
http://imgcash4.imageshack.us/img525/6612/saralarabozicat4.jpg
Prije godinu i pol uputio sam Predsjedniku Mesiću predstavku u kojoj ga u 12 točaka, dokumentirano, obavještavam o nezakonitostima koje su se dogodile u mom slučaju te u njoj posebno upirem na državno odvjetništvo i sudove. Ured Predsjednika uputio je potom dopis glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću (kopija dostavljena Lj. Čučiću) da ispita navode iz predstavke te da ga o svojim nalazima obavijesti. Nije mi poznato je li to glavni državni tužitelj učinio, ali je poznato da je stanovita Ljerka Markušić, državna odvjetnica u Sisku dobila 'mandat' iz Zagreba da mojim odvjetnicima prenese slijedeću poruku: 'Pa vi ste se usudili tužiti državno odvjetništvo Predsjedniku!'
Epilog: Predsjednikov ured nije, koliko mi je poznato, poduzeo nikakve korake na utvrdjivanju činjenica iz mojeg podneska. Državno odvjetništo, po uhodanoj matrici, promptno diže nekoliko neutemeljenih optužnih prijedloga protiv Čučića, a on sam podnosi kaznenu prijavu protiv pojedinaca u državnom odvjetništvo koji su se ogriješili o zakon. Medju njima je, dakako, i Mladen Bajić. No postupak protiv tih osoba još nije niti započeo: Mladenu Bajiću je Sabor odbio ukinuti imunitet, a sutkinja koja je zaprimila kaznenu prijavu protiv nižih djelatnika državnog odvjetništva i policajaca koju si deportirali djecu u inozemstvu, odlučila je, zasad nepravomoćno, obustaviti postupak zbog - 'nepotpunih osobnih podataka o osumnjičenima'!!!
Eto, u tim okolnostima, Predsjednik Mesić je, medju ostalim, trebao odlučivati o našoj molbi za pomilovanje. Visoko pozicionirani član Predsjednikove Komisije za pomilovanje rekao je u jednom privatnom razgovoru da će se ta molba teško moći riješiti pozitivno jer da je 'slučaj previše kontaminiran'. Bio je u pravu: izmedju zaštite 'bjegunca od pravde' i zaštite korumpirane državne administracije, lakše se bilo odlučiti za ovo drugo. Konzekventno, Čučić nije pomilovan. Mediji i državno tužiteljstvo, ženske udruge i Magalin odvjetnički bastion likuju, s rezervom, doduše, jer Čučić je s djecom u Francuskoj, a ne u hrvatskom zatvoru.
U ovoj prljavoj igri je još puno detalja koji do danas nisu ostali razjašnjeni: kako je moguće da Magali Boers četiri puta nezakonito odvodi djecu iz Hrvatske, a da u Hrvatskoj nitko ne reagira; kako to da šestogodišnju hajku na Čučića počinje i ustrajno vodi 'Nacional', list bliskog predsjednikovog prijatelja, i to na temelju perfidnih manipulacija ('ti Magali svjedoči protiv njega, a mi ćemo ti dati da odvedeš djecu'); kako je moguće da niti jedan sudski postupak protiv 'Nacionala' nije ni do danas okončan, premda je u prvom stupnju odlučeno o tome da izdavač Čučiću isplati odštetu zbog senzacionalističkog pisanja itd.
Radi potpunije informiranosti onih koje to može zanimati, ovdje donosim najbitiji dio iz moje molbe za pomilovanjem koju sam uputio Predsjedniku:
„Ljubomir Čučić ne podnosi ovu molbu zato što priznaje inkriminaciju koja mu se stavlja na teret ili zato što se kaje za to što je navodno učinio. Naprotiv, Ljubomir Čučić inzistira na svojoj nevinosti, na činjenici da je lažno optužen te eventualno pomilovanje prihvaća isključivo kao čin milosti u odnosu na nepravdu koja mu je nanesena.
Pravomoćna presuda kojom je Ljubomir Čučić osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, nije po svojoj stvarnoj naravi samo sudska odluka, već istodobno rezultat petogodišnjeg medijskog, političkog i pravosudnog terora koji se provodi nad njim. Ona je tužan epilog jedne prljave kampanje u kojoj se potpuno nedužna čovjeka, u kafkijanskoj maniri želi spreminiti iza rešetaka kako svojim prisutvom ne bi govorio o protupravnostima unutar sustava hrvatskog pravosudja. Pritom je vješto iskorišteno lažno svjedočenje njegove bivše supruge Magali Boers, inspirirano njezinom vjerskom isključivošću i pripadnošću ekstremnim religijskim skupinama, žene koja zajedničku djecu želi odgajati u okviru doktrinarnih svjetonazora najkonzervativnijih i najopskurnijih dijelova katoličkog establismenta, tzv. Opusa Dei, organizacije koja uživa izravnu naklonost nekih krugova u Vladi RH.
Presuda se, dakle, temelji na lažnim iskazima, na krivotvorenoj i nevjerodostojnoj dokumentaciji i donesena je u postupku tijekom kojeg su grubo kršene odredbe kaznenog postupka, pa time i ljudska prava osuđenika. Sud je u potpunosti i nekritički poklonio vjeru iskazu oštećene i isključivo na njemu utemeljio presudu, ocjenjujući taj iskaz kao «decidiran, određen, dosljedan i logičan..». Međutim kada je osuđenik podnio kaznenu prijavu protiv oštećene za lažni iskaz, državno odvjetništvo u Zagrebu u obrazloženju odbačaja kaznene prijave navodi: »... kako se u navedenim dijelovima iskaza radi o okolnostima koje je objektivno nemoguće utvrditi, pa se u tom smislu niti ne može sa sigurnošću objektivno utvrditi da li bi navedeni navodi bili istiniti ili ne, već se radi samo o subjektivnom dojmu osumnjičene u odnosu na ponašanje njenog supruga prema njoj...»
Kada, dakle, Ljubomira Čučića treba osuditi, tada je iskaz Magali Boers 'objektivan', a kada treba suditi Magali Boers onda je taj isti iskaz 'subjektivan'. Činjenica da je presuda pravomoćna, ne znači nužno da je zakonita i pravična. Visina izrečene kazne od 12 mjeseci je pravni presedan: to je prvi puta u sudskoj praksi RH da je izrečena takva kazna za takvo kazneno djelo. Ovdje se sudilo Ljubomiru Čučiću, a ne počinitelju kaznenog djela.
Ljubomir Čučić znade da je nedužan, da nije postupao prema Magali Boers kako ga se tereti, te ne može prihvatiti suradnju s institucijama koje djeluju protupravno i odlukama koje su donesene nezakonitim putem. Zbog svega navedenog Ljubomir Čučić moli da mu Predsjednik Republike Hrvatske, uvažavajući rečeno i nakon uvida u priležeću dokumentaciju, sukladno čl. 2 Zakona o pomilovanju, dade potpuni oprost od izvršenja kazne te da, istodobno, u okviru svojih ustavnih ovlaštenja, pokrene korake kako bi svi koji su sudjelovali u ovom nečasnom postupku snosili zakonom predvidjene posljedice“.
Post je objavljen 18.12.2008. u 14:13 sati.