Marketing
Zapuhalo je....
Hm.... nadali smo se boljem vremenu..a ono..grrrrrr. OK..Pjesmo..kao bura nekakva je zapuhala, istina..glava je jutros hitala dva koraka isprid mene ko sila nečista, kosa je lepršala na sve strane hihi..al nije tak duga..ne, ne... a kišobran .... eh...on je nešto glumio....iskreno nemam pojma zašto sam ga uopće otvarao i tako sam bio mokar ko miš... I tako, mokar, propuhan, kao i svi danas, dolazim na posao. Tješim se – moja frizura bar nečem sliči – ali cure...ajme koje su to frizure...ljute, bjesne, mokre.... dakle, od frizeraja, mijenjanja hulahopki do presvlačenja cipelica... ajme revije.. Znate što me uvijek fasciniralo? Kako cure uvijek imaju rezervne cipele u ormarima...ne kužim, nikada mi to nije bilo jasno... pa kaj će im rezervne cipice, ak nemreju hodati u ovima koje su im na nogama pa što onda dolaze u njima? Znaaaam.... sad ćete me svi naprašiti....mi muški papci....OK..niš se više ne pitam, baš niš...sve mi je jasno. 
Atmosfera na poslu, podgrijana jučerašnjim događanjima, stihijskom reakcijom Kupaca i nekim tvrdoglavim stavovima guzde poprima neke kaotične razmjere. Već od pola osam telefoni su zvonili kao ludi. 
Pomislio sam ne javljati se – jer, od osam se radi...no, ni sam nisam znao da li mi je bolje slušati zvon telefona ili jadikovku kupca... No, nešto ipak imam..još mi je Moral i korektnost prema Kupcu ostala, javljam se, slušam, razumijem, kukam s kupcem, žao mi ga ali, pomoći mu ne mogu... pokušavam mu dati neke savjete kojima ćemo na kratko vrijeme «zamazati» oči.. a kad se otkrije, nekako potajno se nadam da će ova neizdrživa odluka nekoga doći glave...ma, ako i neće, pa ja ću biti kriv – smislit ću nešto... ne želim sada negativno razmišljati... ajmo mi guzdu malo smiriti i po svome..zapravo – ne, ne po svome već po Ugovoru, po Zakonu, po Moralu! Eh, Moral... njega doista počinjem pisati velikim slovom jer on je tako rijedak slučaj u mojoj firmi da ga toliko poštujem kad ga sretnem – pomislim ljubiti zemlju po kojoj hoda........ Jadno, osjećam se jadno, iscrpljeno nakon nekoliko takvih razgovora... a kako li je tek tim ljudima? Doista se pokazuje točnom ona Zakoni postoje da bi se kršili, Ugovori se potpisuju da se troši papir... pojedinci doista uzimaju sve u svoje ruke – ogorčen sam! I opet, tješim se – valjda neće dugo... no ranjena zvijer je najopasnija, tada čini nepromišljene korake – ili, ipak promišljene? On odlazi, da li je cilj osramotiti nas, uništiti godine ulaganja, stvaranja nekog poslovnog imidža na tržištu, kod Partnera....Ne znam, ali znam da mi, barem još neko vrijeme ostajemo, znam da smo puno snage i vremena, ali i znanja, spretnosti i domišljatosti uložili u tu firmu...a oni koji u nju dolaze u prolazu nisu i ne smiju biti ti koji će nas uništiti.. ne, to nećemo dozvoliti. Hladne glave, pojačanih napora, neskrivenom željom iako već po malo iscrpljen, hvatam se u koštac s ovim izazovom... Kao «istureni» igrač nastojim ublažiti tenzije koje su nastale, pokušavam između redova objasniti...strpite se dragi moji...svaka sila za vremena vlada.... ali, treba to izdržati... i Oni...i mi....do tada i ja crpim snagu iz svih raspoloživih rezervi, iako...rezerve su slabe...jako slabe (podsjećaju me na ovu opskrbu tržišta plinom) i kad se malo osilim, malo podignem.. sjetim se da me čeka još jedno đenje, đenje.... a to je moj raspored na NEKE poslove... ah...ne, e sad je već previše.....
Otvaram vrata od balkona... neka ova bura uđe, raznese sve loše misli...
eh, upravo sada cure su mi poslale, stari..ali uvijek jednako dobar test Da li ste pod stresom...... hihihihihi
pogledajte sliku...i.....
POGLEDAJ DVA DELFINA ŠTO SKAČU IZ VODE – DELFINI SU POTPUNO JEDNAKI. ISTRAŽIVANJA SU POKAZALA, DA LJUDI KOJI SU NA RADNOM MJESTU POD JAKIM PRITISKOM I STRESOM, NE VIDE DELFINE JEDNAKIM, NEGO UOČE PUNO RAZLIKA MEĐU NJIMA! DAKLE, AKO NA SLICI VIDITE DVA RAZLIČITA DELFINA SAVJETUJEMO VAM DA SMJESTA, ALI SMJESTA, SPAKIRATE DOMA I ODMARATE !!
** za danas Grofovi koji kao da sanjaju sa mnom Bijeli Božić.............