Koliko god duhovni darovi (karizme) bili poželjni,
jedino milosrdna ljubav čini savršena kršćanina.
I u slijedećem 14. poglavlju (1. posl. Korinćanima), u kojem Pavao ponovo govori o duhovnim darovima, prorokovanju, jezicima i o upotrebi tih darova, Pavao još jednom naglašava, da ima nešto što je vrednije i važnije od svih duhovnih darova, i svoje tumačenje započinje imperativom:
.................Težite za ljubavlju!................
Ljubav treba biti znak po kojem se može prepoznati kršćanina.
Lako je to reći, napisati ili pročitati. Zar ne?
Ali kako to izgleda kod mene u praksi?!
Ah......!!!!?