Neki čovjek susretne starog prijatelja - koji oduvijek pokušava uspjeti u životu, ali bez rezultata. "Moram mu dati nešto novaca", pomisli. Međutim, te večeri ustanovi da se njegov stari prijatelj u međuvremenu obogatio i da mu je zapravo došao vratiti sve dugove koji su se skupili tijekom godina.
Pođu u neki bar u koji su običavali zajedno zalaziti i ovaj svima plati piće. Na propitkivanja kako je na poslijetku uspio, odgovori da je do nedavno živjelo njegovo Drugo Ja.
Što je Drugo Ja? - pitaše ga.
Drugo ja je onaj koji me je naučio kakav bih ja trebao biti, ali me nikada nije suočio s onim što ja doista jesam. Moje Drugo Ja vjeruje da je naša obveza cijeli život uložiti u razmišljanje kako zgrnuti novaca koliko god je u našoj moći, kako bismo se osigurali da u starosti nećemo umrijeti od gladi. Taj toliko razmišlja, toliko razrađuje planove o stjecanju novca, te otkrije da je živ tek kad su njegovi zamaljski dani već gotovo odbrojani. A tada je prekasno.
A ti, tko si ti?
Ja sam kao što je svatko od nas koji sluša svoje srce. Svatko tko je opčinjen tajnom života, tko je otvoren za čuda, tko osjeća veselje i zanos u onome čime se bavi. Samo što me Drugo Ja, u strahu od razočaranja, kočilo u svemu.
Ali patnja postoji - rekoše ljudi u baru.
Postoje porazi. Ali nitko ih ne može izbjeći. Zbog toga je bolje izgubiti nekoliko bitaka u ratu za ostvarenje svojih snova, nego biti poražen, a da ni ne znaš za što se boriš.
I to je sve - začudiše se ljudi u baru.
Da. Kad sam to otkrio, probudio sam se odlučan da budem ono što sam ustvari uvijek želio biti. Drugo Ja ostalo je tamo, u mojoj sobi, promatrajući me, ali nisam ga više pustio ući - iako me nekoliko puta pokušavalo ustrašiti, opominjući me na opasnosti nerazmišljanja o budućnosti.
Od trenutka kad sam prognao Drugo Ja iz mog života, božanska je moć počela djelovati i dogodiše se čuda. Možda je ona bila to Drugo Ja, ja znam, vi ćete morat sami dosegnuti tu spoznaju.
Post je objavljen 17.12.2008. u 15:14 sati.