Vožnja vlakom. Željeznicom nas vodi stari vlak. Karta za potrebnu relaciju je preskupa za uslugu koju bismo dobili. Nećemo ju platiti. Besplatna vožnja... furijan dolazi i vadi blok. Lijepe okice i malo se pravimo mutavi, furijan ode... katkad je znao ostati i pola sata tupiti kako se ne možemo voziti bez karte. Znao je čak izbacivati iz vlaka na stanici gdje stoji samo klupa, bez kolodvora.
Mene nikada nije izvacio. Valjda zato što sam djevojka.
Jednom je ušla kontrola stanicu prije nego što sam trebala izaći. Od iznenađenja zaboravila sam da mi je furijan već pisao jeftiniju kartu. Kada je kontrola otišla, htjela sam zagrliti furijana što mi je pisao kartu, u suprotnom bi oni pisali kaznu.
Je li itko poginuo pod željezom vlaka u kojem sam se vozila? Jesam li se ikad nalazila nad tek razmrskanim tijelom?
Koliko se puta vlak zapalio i nastavio dalje? Zapalio se, stao i opet vozio dalje? Koliko su puta kasnili ili isključili grijanje u kupeima u zimskim danima?
Ne isplati im se davati novce, pogotovo ako si klinac.
Danas su neki novi klinci u vlaku i rade isto što i ja. Već neko vrijeme ne stignem putovati jer želim. Putujem samo jer moram. Nema više one energije uz pomoć koje se svađaš s furijanom. Sada platiš kartu i mrko gledaš u broj sjedala nasuprot tvojeg. I još uvijek ne griju kupee, niti su vlakovi sigurni. A uzimaju novac. I ne daju mi da gledam kroz prozor, neki klinac se gurao da sjedne kraj prozora.
Post je objavljen 17.12.2008. u 11:18 sati.