Marketing
Kada se Isus rodio?
Iako nam povijesni podaci govore da je Božić prvi put slavljen oko 200. godine u Egiptu, Crkva je tek u 4. stoljeću liturgijski odabrala datum 25.12. kao dan slavljenja Isusova rođenja. Tog dana je u tada još većinski poganskom Rimu slavljeno rođenje Sunca (Dies Natalis Solis Invicti – Rođendan nepobjedivog Sunca), zato što je u ono doba na taj datum padao zimski solsticij, nakon kojega dan biva sve duži, a noć sve kraća. Rani su kršćanski pisci povezivali to ponovno rađanje sunca s rađanjem Isusa, Svijetla svijeta. Stoga je taj dan izabran kao pogodan za slavljenje Božića. Kao i u ono doba, tako i danas kršćani stavljaju naglasak na simboliku dana kada je Svjetlost došla na svijet kako poručuje proslov Evanđelja po Ivanu, odnosno kada nas je pohodilo Mlado sunce s visine, kako u Lukinom Evanđelju poručuje Zaharija, dok im je egzaktno numeriranje sporedno. A jednako je tako sunce, odnosno zvijezda, korišteno kao mesijanski naslov i u Starom zavjetu (Br 24,17; Mal 3,20; Iz 60,1).
Već je sv. Ciprijan (200.-258.) pisao o prikladnosti slavljenja Božića baš na taj dan: „O kako je divno djelovala Providnost da se na dan rađanja tog Sunca ima roditi Krist.“ I sv. Ivan Krizostom (347.-407.) je komentirao slavljenje Božića na rimski blagdan: „Oni to zovu 'Rođendan Nepobjedivoga'. Tko je nepobjediv poput našeg Gospodina. Ili, ako kažu da je to rođendan Sunca - On je Sunce Pravde.“ Jasno je dakle da su rani kršćani dobro razlikovali poganske od kršćanskih običaja, te su mudro koristili tadašnjim ljudima bliske slike kako bi im navijestili Krista, izbjegavajući ujedno izoliranje kršćanske poruke u nekakvoj superiornoj mističnosti odvojenoj od svijeta. Izvan formalnog kršćanstva su se ipak javljale manje grupacije koje su s kršćanstvom miješale poganski običaj štovanja Sunca, na što je još u 2. stoljeću upozoravao Tertulijan, a kasnije i Augustin.
Što se pak tiče točnog povijesnog datuma Isusova rođenja, evanđelja nam po tom pitanju ne donose mnogo kronoloških podataka, budući su za prve kršćane takve informacije smatrane sporednima u odnosu na navještaj Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Neki su autori pokušali izračunati mjesec Kristova rođenja iz podatka o Zaharijinom služenju u hramu. Naime, poznato je da su postojala 24 reda židovskih svećenika koji su naizmjence služili u Hramu. Zaharija je bio iz osmog, Abijina reda. Rabinska nam tradicija pak kaže kako je u vrijeme uništenja Hrama 70. godine služio svećenik iz prvog, Jojaribova reda. Pod uvjetom da se kroz tih turbulentnih 70 godina nikada nije promijenio redoslijed služenja u hramu, proizlazilo bi da je Zaharija u Hramu služio od 2. do 9. listopada 749. godine od osnutka Rima. Budući je Ivan Krstitelj začet u to vrijeme, a Isus šest mjeseci kasnije, prema tom proračunu bi Isus zaista bio rođen u prosincu. Međutim, kako ćemo u nastavku vidjeti, taj je podatak prilično nesiguran i iz razloga što moguće sa sigurnošću utvrditi godinu Isusova rođenja.
U 6. je stoljeću prema papinu naputku monah Dionizije Mali pokušao točno ustanoviti kada je Isus rođen. Vjerojatno je pritom uzeo dva podatka iz Lukina evanđelja. Prvi, da je petnaeste godine vladanja cara Tiberija počeo djelovati Ivan Krstitelj (Lk 3,1), a drugi da je Isus imao oko trideset godina kad je nastupio (Lk 3,23) - tu je Dionizije zanemario da je riječ o aproksimaciji. Budući da je znao kako je 15. godina vladanja cara Tiberija bila zapravo 782. godina od osnutka Rima, zaključio je kako je 30 godina prije toga bila godina Isusova rođenja. Na taj je način određena godina početka brojanja kršćanske ere, što i danas koristimo.
No, takvo se brojanje kasnije pokazalo ne sasvim točnim. Naime, ono nije u skladu s drugim podacima koje nam daju evanđelisti. Tako Matej i Luka smještaju Isusovo rođenje u vrijeme kralja Heroda, a on je umro četiri godine prije Dionizijeva proračuna Isusova rođenja. Evanđelja nam kazuju kako se Isus rodio oko dvije ili tri godine prije Herodove smrti. Naime, imamo podatak da je Herod poslao poubijati sve dječake u Betlehemu koji su imali od dvije godine naniže. Stoga su Josip i Marija s otprilike dvogodišnjim Isusom krenuli u Egipat, a od tamo se ubrzo vraćaju, kad su čuli za Herodovu smrt. Matej u tom kontekstu spominje točan povijesni podatak kako je Heroda u Judeji naslijedio njegov sin Arhelaj (Mt 2,22), pa su, bojeći se njega, otišli u Galileju, u Nazaret. Arhelaj je bio etnarh Judeje, Samarije i Idumeje od 4. god. pr. Kr. do 6. god. n. Kr., kada ga je rimski car na zahtjev izaslanstva iz Judeje i Samarije svrgnuo s vlasti, te je njegovo područje povjereno rimskom upravitelju. Dakle, iz toga bi proizlazilo da je Isus rođen šest ili sedam godina prije današnjeg računanja preuzetog od Dionizija Malog.
Do sličnog zaključka se može doći i iz izvještaja koje donosi Lukino Evanđelje. Vjerojatno je da Luka spominjući Kvirinijev popis (Lk 2,2) zapravo misli na raniji popis stanovništva koji se radi raspisivanja poreza provodio oko godine 8.-6. pr. Kr. kao dio općeg popisa stanovništva u Rimskom carstvu koji je car August provodio od 8. godine pr. Kr. Valja napomenuti kako iako većina znanstvenika prihvaća ovakvu kronologiju, neki autori ukazuju na nesigurnosti u datiranju Herodove smrti kod povjesničara Josipa Flavija, iz čega izvlače zaključak da je Isusovo rođenje ipak nastupilo nekoliko godina kasnije.
Zanimljivo je da možemo izračunati i vjerojatan datum Isusove smrti. Sigurno je da se to dogodilo između godine 26. i 36. budući je tada na poziciji rimskog upravitelja u Judeji bio Poncije Pilat. Do preciznijih podataka došlo se izračunom da je dan kada je Isus razapet, tj. dan uoči židovske Pashe, odnosno 14. nisana, padao na petak godine 30. i 33. nakon Krista. Stoga je izvjesno da je Isus umro ili 7. travnja 30. godine ili 3. travnja 33. godine. Prema tim podatcima većina povjesničara zaključuje da je Isus živio zemaljskim životom oko 37 ili pak oko 40 godina.
Post je objavljen 17.12.2008. u 10:26 sati.