Primijetio sam kako se posljednjih dana sakrivam po stanu, gotovo ne provirujući nosom kroz prozor. Sve svakodnevne obveze natrpao sam drugima na grbaču, pa, reko, uživaj. Do pekare? Ne jedem. Do Conzooma? Kolegica. Platiti račune? Zar se to doista mora?
Čini mi se da je ova taktika ipak urodila plodom jer sam maloprije shvatio kako nisam vidio onaj božićni kič koji vlada gradom od studenog do veljače. Ove godine odlučih bojkotirati Božić. Ako Sanader kaže da stegnem remen, onda ću to i učiniti, jer ga jako volim i poštujem i obožavam i štujem… Ok, ok, ni sam ne mogu dalje od smijeha.
Fali mi moving. Ona užurbanost, pozivi, rokovi, napetost i iščekivanje. Ne nedostaju mi božićne svađe skrivene ispod sladunjavih osmjeha namještenih u slučaju da poznajemo prolaznika. Nimalo mi ne fale ljudi skloni verbalnom masturbiranju, koristeći tuđe živote kao lubrikante. Nažalost, upravo njih posljednjih pet noći sanjam. Masturbatore, ne lubrikante. Da nisam sposoban tako dobro lagati si, rekao bih da me nešto kronično muči.
No sposoban sam lagati. Ali očito ne i suočiti se s problemima.
Sebastian Wright
Post je objavljen 17.12.2008. u 10:18 sati.