
Zimska noc sanjiva i prohladna
kroz nostalgiju svoje niti plete.
Notama od tuge netko svira mjesecevu pjesmu
dok delfini izranjaju iz tihe vode
rasute zvjezdanim prahom,
i prate u dubine njihov srebreni sjaj.
Negdje u dalekim jutrima
opet isto lisce njise se u ritmu razigranog vjetra .
Promatram ples breza i jela
sto grane savijaju kao da se dodiruju
u bljesku sumornih pogleda .
Zaspao mjesec , nestala pjesma
netko drugi ce da je opet svira.
Samo zvijezde ostale su budne
rasute bljestavim sjajem po vodi
u refrenu probudjene nostalgije
n@t@


Post je objavljen 17.12.2008. u 10:10 sati.