I tako. Sjediš u autu i vrtiš svoj film. Pored tebe sjedi Muškarac tvog života (hmmm), te kao nešto razgovarate. Kao komunicirate. Kao on tebi nešto priča, pak ti odgovaraš. I tako u tom komuniciranju dođete do teme kućice pa on kaže kako je susjeda Dragica ok. Ti na to odgovoriš „je. Ona je meni zakon. Ona i Marija su meni zakon. Što one kažu to stoji. Obje su prostodušne, jednostavne i čiste i ono što one kažu je proizvod zdravog razuma“. Tako ti kreneš filozofirat. Muško pored tebe kaže „ma u pravu si, kad sam joj odnio poklon radila je neke jabuke…“ i tako nastavlja on, ali ti više ne slušaš jer ti se pali neka lampica. Pali se polako, kao one koje štede energiju. Najprije daju malo svjetlo, a zatim sve jače i jače.
„Odnio poklon? Susjedi Dragici?“ polako se ocrtava misao u mojoj glavi .
Da pojasnim. Budući da je trebalo ići na kućicu po nekakav alat to sam Muškarcu dala poklon za susjedu NADU. Prije toga sam nazvala susjedu NADU i rekla da sam isplela malu vesticu (bila me je zamolila) za njenu unučicu i da ću joj to dati kad dođem. Dakle zamotala sam vesticu, dodala jedan genijalan uradak od glinamola, to zamotala u šareni papir i ostavila vani na ormaru da čeka. Još sam bila susjedi NADI rekla da je to već zamotano i da može odmah pokloniti svojoj unučici.
Finito. Kraj.
Sve obavljeno. Mišljah.
E dakle, Muškarac krenuo na kućicu po neki alat neki dan, te mu dah taj poklon i kazah : „odnesi onda ovo usput susjedi NADI. Ja sam ju nazvala i ona zna da će to dobit.“
Finito. Kraj.
Sve obavljeno. Mišljah.
I tako bi sve do tog razgovora u autu. To što ja mišljah da je sve obavljeno. Da je gotovo. Da je to prošlo svršeno vrijeme.
Ali, ako hoćeš poslovati s muškim rodom moraš bit svjestan jedne činjenice. Ona glasi :"ja šumom, on drumom/ ja drumom on šumom".
A meni se dogodilo o svijete da sam tu činjenicu smetnula s uma. Iliti pameti. Uglavnom smetnula sam s uma vrlo važan faktor poslovanja. Gore naveden.
Uz nas, na kućici živi žena u kući. Draga je i dobra. Zove se DRAGICA.IDjeca su joj odrasla i vrlo velika. Velika po volumenu mislim. Njezina unučica ima cca 16 godina.
Molim štovano čitateljstvo da sada pokuša zamisliti scenu kada Muškarac mog života dolazi njoj na vrata, predaje joj poklon. Susjeda DRAGICA uvodi ga u kuću. On govori „Ovo Vam je od Levant i mene poklon za Božić. Sitnica“ govori joj on kao skromno. Kao eto sjetili smo vas se. Još pri tom govori "od nas" O svijete.
Te oni sjede za okruglim stolom i malo pričaju. Ona radi ocat od jabuka pa mu o tome priča. Zatim on odlazi. Susjeda DRAGICA otvara poklon. Uzima u ruke minijaturnu vesticu i uradak. Nema pojma što bi s time. Prislanja ju na sebe i vidi da joj može pokrit jednu desetinu tijela.
Rasteže vesticu te vidi da ako dobro rastegne može ju navuć na ruku kao ajmo reć rukavicu. Jednu. Al di je druga pita se?
Te vrlo vjerojatno pomišlja ovo „Ona vlasnica kućice prije bila je alkoholičarka. No ovi mora da su na LSD-iju“.
Dakle, vratimo radnju u auto. Ja sad pitam da budem sigurna da je napravljena pizdarija „Ti si poklon odnio susjedi DRAGICI?“. Kaže on „da, nego kome?“.
"Sudjedi NADI, pa rekla sam ti".
On polako shvaća. Onoliko polako koliko je potrebno muškom mozgu da shvati. Jednom se to ipak dogodi
Glasom umornim govori „dobro zajebo sam, pa što“ ( Naravno, kad on zajebe onda je „pa što“.)
Te tako sad imamo situaciju da to isto muško mora otić te zamijenit poklone. Baš me zanima kako će to izvest, al neću mu pomoć. Neću i bok! Neka se sam izvadi iz toga.
Eto. Pa ti reci. Ti reci da je poslovanje s muškim rodom ima kraja. Nema to kraja. To su priče. Koje nikad ne završavaju.
Jer eto, nisam sigurna da mala vestica neće otić susjedi ZDRAVKI. Tko zna što je on opet čuo????
Zato ovim putem molim susjedu ZDRAVKU da se ne čudi ako otvori paket i u njemu vidi mali, minijaturni đemperčić. Neka ga samo vrati u paket i neka čeka, Muškarac će doći po njega. Ovih dana. I donijeti joj drugi. Još ju molim da kod ponovnog zamatanja paketa pripazi da ne izgleda zgužvano, jer već je dvaput otvaran pa eto...
Opet, mislem se, dosta je još vremena ostalo do Božića, pak možda 24.-og stigne u prave ruke. Ako je danas 17.ti a on ode do susjede Dragice te ga uzme i odnese susjedi ZDRAVKI još smo u prednosti pred vremenom. Jerbo onda sutra ili preksutra može otić susjedi ZDRAVKI, uzeti poklon i odnijeti susjedi NADI. Ako imam sreće dakle, NADA bi mogla dobit poklon 19.tog.
U svakom slučaju u rezervi su 5 dana. Ako poklon slučajno ne ode direkt susjedi NADI iz ruku susjede ZDRAVKE, već bude još jedna do dvije susjede u igri. Dvije se mogu tolerirat, ali više ne. Nikako ne, jer vremena nema.....
Post je objavljen 17.12.2008. u 13:24 sati.