Za ovih nekoliko godina koliko sam na blogu, primjetio sam da je vecina blogera frustrirana, razocarana, neraspolozena.
Naravno da svako ima svoje razloge ali zapitam se dali je doista toliko lose i tesko ?
Nije lako uvijek na zivot gledati sa pozitivne strane sa osmijehom ali isto tako ne mozemo na sve oko sebe mrziti i gledati kao naj losije.
Prosao sam u zivotu i svijetle i tuzne trenutke, ali uvijek sam nastojao da zadrzim svoj "veseli duh" koji me svo to vrijeme odrzavao da ne postanem pesimista i da na buducnost gledam sa optimizmom.
U proteklih nekoliko godina koliko sam tu, primjetio sam da covjek mora biti jako oprezan kada komentira druge.
I ako nikada nisam bio zlonamjeran u svojim komentarima desilo mi se tri puta da su moje komentare pogresno protumacili i ostao sam iznenadjen odgovorima poznatih blogerica.
Sa muskim blogerima nikada nisam imao problema i vecina muskaraca kuzi sta je "pisac htio reci", dok na zalost sa zenama treba biti oprezniji.
Puno je tuge na blogovima.
Puno je ceznje i zbrkanih misli onih koji ni sami neznaju sta zele.
Cinjenica je da se ljudi danas i pored svih tehnickih uredjaja koje imamo manje smiju i sale nego prije puno godina kada smo mozda zivjeli i losije ali smo znali za salu i osmijeh.
Nebih navodio imena niti bih nekoga kritizirao, ali ovim putem zelim se ispricati svima ako sam nekada na njihovom blogu ostavio komentar koji ih je povrijedio.
Uglavnom takve blogere koji ne razumiju salu uredno izbjegavam !
Cemu se vi smijete i sta vas moze nasmijati ?
Post je objavljen 17.12.2008. u 08:38 sati.