"Vječni Galilejac": Pastiri i mudraci (3)
Druga klasa, koja Krista nađe bili su mudraci - ne kraljevi, nego učitelji kraljeva; ne puki diletanti znanja, nego istraživači neba i promatrači zvijezda. U znanosti o religiji bili su na prvome mjestu u svome narodu; kraljevi se obraćahu njima za savjet prije nego će poći u rat, a seljaci prije nego će obrađivati zemlju.
Jedne noći pojavi se na nebu nova zvijezda. Tisuće drugih vidjelo je također njezino sjajno svjetlo, ali te tisuće nisu bile mudre mudrošću Mudrac; ti drugi bili su mudri samo u svojoj umišljenosti. Oni su vidjeli samo zvijezdu, ali ovi prvi učenjaci kršćanske ere vidješe zvijezdu i ugledaše Boga.
Oholom čovjeku zvijezda je samo zvijezda, ali mudracu zvijezda je djelo Božjih ruku - nešto što otkriva onaj drugi svijet. I tako su slijedili svjetlo zvijezde, ali umjesto da ih odvede iza gora onkraj sunca i sjajnih Plejada do nebeskih kruništa, ono ih povede pješčanim zemaljskim putovima do kraja staze zlatne zvijezde, gdje Mudraci, naučeni istraživačkom putovanju, učiniše jedno veliko otkriće - oni otkriše Boga.
Ovi mudraci, mudri i učeni ljudi, klečeći u svojim vrpčanim odjećama na stelji od slame, pred Djetetom koje nije moglo ni pitati ni odgovarati na pitanja, prikazaše svoje darove i same sebe kao zalog poslušnosti svijeta. Njihov dar bio je trostruk: zlato, tamjan i mirha (smirna) - zlato, jer on će vladati kao kralj; tamjan, jer on će živjeti kao svećenik, i mirha, jer on će umrijeti kao čovjek. Mudraci napokon otkriše Mudrost.
Samo Pastiri i Mudraci nađoše Krista; a gdje su one tisuće koje Ga ne nađoše? Svijet je u ono doba kao i danas bio pun svjetskih mudraca, ali ni jedan od njih nije otkrio Boga. Bilo je mnogo agnostika u Rimu, koji su govorili mladom Pilatu da istina ne postoji; bilo je mnogo sofista na Atenskom trgu, koji su učili da čovjek može biti bez bogova, bilo je mnogo uobraženih pjesnika, koji su slavili razuzdanost u ime slobode i nepravdu u ime progresa. Ali ni jedna od tih duša nije vidjela anđela ni svjetlo zvijezde. A zašto?
Jer blago mudrosti i znanja, spasonosne milosti i spasenja pridržano je samo za krajnosti u umnom i moralnom redu. Kad je Bog bio Djetešce, samo su intelektualne krajnosti jednostavnog i mudrog našle put do jaslica; kad je Bog bio čovjek, samo moralni "ekstremi" nađoše put do njegovih nogu.
(nastavlja se)
Post je objavljen 17.12.2008. u 00:45 sati.