Slika 1.
Susprežući suze, Franka je malo jače podigla bradu i prkosno koračala uskom ulicom. Stegnula je šakom ručku od kišobrana i pomislila: " Ma, k vragu i on i ona. Neću misliti na to."
Dok se tog jutra pljuskala ledenom vodom po licu, podižući pogled za tren poklopljen debelim frotirnim ručnikom, vidjela je da će deset za pet minuta. Podočnjaci su se smanjili nakon noći provedene u dubokom i mirnom snu.
"Važno je pronaći sredstvo za miran san." - pomislila je i pogledala kroz prozor na kišni grad.
"Opet kiša." - pomislila je i uključila televizor. Još bolja terapija je navući gumene dizajnirane čizme i poći u šetnju gradom. Nakon odijevanja i šminkanja, uz pažljivi odabir detalja poput nakita i veselog vunenog šala, pošla je do Gradske kavane po jutarnje novine i šalicu tople čokolade.
No, nije se mogla osloboditi misli na njega. Uvijek je bio tu, od jutra do sutra. A znala je i da on misli na nju.
Slika 2.
"Hajde, Marta, bok...pa, javi se. Mogla bi sutra, ako ne bude padalo, prošetati do mene. Htjela bih ti pokazati slike što mi je Damir poslao iz Švedske sa svojima." - pozdravila je Janja svoju dobru prijateljicu na raskrižju kod svoga naselja. Marta je mijenjala stan i sada živi u novom luksuznom naselju. To je bila ideja njenog sina. Priznala je ona njoj, da on sigurno planira, kada ona umre preseliti u njen stan. Za sada živi sa svojom ženom kod njenih. Odustali su od kupnje stana, jer su kamate na stambene kredite otišle do neba.
Koračala je Janja pognutih leđa, puna boli jer joj se kralježnica deformirala gomilanjem kalcija. Tu nema pomoći. Važno je pronaći dobru pilulu protiv bolova, kombiniranu sa pilulom koja daje dobar i miran san.
U susret k njoj koračala je žena.
"Bože, koja lijepa žena." - pomisli Janja, i nailazeći pored nje, u trenutku joj dohvati ruku u kojoj je držala kišobran i reče:
"Oprostite, ali morala sam...Hoću vam reći da sam pomislila 'bože, kako lijepa žena'. Ne...nisam luda, ali stara jesam. Vi ste praznik za oči. I molim vas, budite uvijek takvi. U mojoj vjeri postoji izreka da je grijeh ako je žena prljava i ne drži do sebe. A vi ste kao sunce u ovaj kišan dan." - zadovolji svoj ushit Janja, obasipajući mladu ženu komplimentima.
"Ne...ne...niste čudni. Hvala vam. Lijepo je to čuti na ovako kišnom danu." - zbunjena i ushićena odgovori Franka.
"Ja jesam stara, ali nisam luda. I ja sam nekada bila mlada. " - još jednom se ponovi Janja, a najradije bi prigrlila tu mladu ženu i mirisala njenu dugu kosu.
Franka pusti suze da joj se sliju niz lice. Suze pomiješane sa radošću od lijepih riječi stare gospođe i tuge što mu se ne može sva predati i biti samo njegova.
Slika 3.
Vedran se vukao umoran sa korpom prebačenom preko ruke između polica u prodajnom centru. Bio je jako umoran, a bilo je to tek vrijeme jutarnje pauze. Glava ga je zaboljela još sinoć u neko doba, onako iz čista mira, u snu. Bezvoljno je obavljao posao u uredu cijeloga jutra. Kretao se od police gdje je uzeo već pripravljen sendvič sa sirom i salatom i pogledom tražio police sa sokovima.
Odjednom se prema njemu ukaza prelijepa žena odsutnoga pogleda.
Oči mu se nisu mogle odvojiti od njenoga lica. 'Tuga i ozbiljan pogled.' - pomislio je Vedran, gledajući ju ravno u oči.
'Da, uspjelo je, zamijetila me.' - zaključio je ushićeno, vidjevši da je oboreni pogled vratila prema njemu i gledala ga ravno u oči.
"Bože, kako je lijep. Isti Tomo iz one sapunice." - pomislila je Franka i sramežljivo pokušala gledati 'svoja posla', no kao magnetom vraćala je pogled prema njemu. "Ima tuge u tim očima." - završila je misao Franka i produžila prema polici sa čokoladama. Sjetila se da ima spisak u džepu i zadubila se u traženje stvari sa malog podsjetnika.
Dok je pratila pogledom stvari koje je blagajnica provlačila ispod infracrvene svjetlosti blagajne, opazila je zgodnoga lika komu je dala ime "Tomo", kako se proteže preko susjedne blagajne i gleda u nju, pakirajući stvari, a zatim izađe vani.
"Ma, kako samo sliči na Tomu." - pomislila je Franka i opet zaboravila na njega u trenutku dok je vadila novac da plati kupljeno.
Slika 4.
Sjedio je u parkiranom autu i čekao. I konačno ugledao dugu plavu kosu kako se pojavila iza kliznih vrata trgovine.
Sačekao je da naiđe pored njega i izašao iz automobila.
"Kiši...mogu li vam ponuditi vožnju gdje god poželite?" - zbunjenim glasom pred njenim ozbiljnim pogledom obratio joj se Vedran.
"Da...može...do Sjevernoga pola...da preuzmem paketiće..." - nasmija se Franka i reče:
"A ja vama nudim kavu...tu...mnogo je bliže."
"Može...s vama bih i na kraj svijeta." - izgovori Vedran rečenicu u kojoj je bio početak pretprazničke bajke.
Post je objavljen 18.12.2008. u 15:08 sati.