Kako se naša draga mala susjeda Slovenija stalno nešto protivi našem skorom ulasku u Europu, izveo sam malu diverziju na njihov teritorij i nepovratno im otuđio 7,18 kilograma (za njih svete slovenske grude) zemlje. Jest bila je to dobro organizirana krađa teritorija.
Lukavstvo koje sam primijenio bilo je slijedeće, naručio sam (glumeći uzornog slovenskog građanina) sadnicu Žižule ili Čičimaka (Kineska datulja).
Sadnicu (sa velikim grumenom Slovenije oko korijena) čičimaka mi je prijatelj autom prevezao do prve birtije sa hrvatske strane granice. Tu smo tu poveću grudu slovenske zemlje prebacili u moj automobil. Istoga dana stablo sam zasadio na tajno (samo meni poznato) mjesto, u bespućima zelenih gradskih površina. Tako da je naš glavni grad Zagreb postao teži za 12,08 kg slovenskog teritorija.
Jedva čekam mjesec svibanj, tada ču sa guštom sjesti na obližnju klupu kraj ovog malog drva, i sa malim tranzistorom u ruci uživati u kasnoj vegetaciji i postupnoj cvatnji (koja kod čičimaka traje dva mjeseca), dok na vijestima po 1001 daju informaciju kako nam Slovenija zagorčava put u Europu.
Ako me naljute i u proljeće ču im ukrasti 12 kilograma teritorija, pa tako svako malo, dok ne shvate da kad jednom i mi budemo dio Europe sve će to biti naša zajednička zemlja o kojoj danas tako malo brinemo i jedni i drugi.
Post je objavljen 16.12.2008. u 16:29 sati.