Marketing
Anywhere but here
Jeste li ikada odjednom dobili osjećaj da ne pripadate nekamo....
Suludo je to jer ste rođeni tamo....
I sada odjednom imate osjećaj da se ne uklapate...
Svi vas nekako gledaju s prijezirom....
Želite biti sretniji,ali vam okolnosti to ne dopuštaju....
Trudite se,ali ne uspjevate...
Katastrofa....
Upravo tako se ja osjećam...
Ne želim taj osjećaj....
Ne želim samoću...
Sreća je za mene stran pojam....
Kako bi uopće definirali pojam sreća??
Kako bi definirali pojam PRIJATELJI??
Jesu li prijatelji oni koji su dobri s tobom samo kada im trebaš...
Samo kada im treba govoriti povjest,zemljopis ili neki drugi jednako težak predmet...
Ogovaraju te...Što je još gore....
Ne usude ti se to reći u facu...
Ne jer njima odgovara da ti neznaš neke stvari....
Zbog takvih osoba ne možeš biti onakav kakav želiš biti...
Ne možeš biti onakav kakav možeš i trebaš postati....
Odjednom iskrsnu neke priče o tebi...
Priče naravno nisu istinite,ali tebi nije svejedno što cijela škola
misli o tebi.....
Odjednom shvatiš da ti osobe do kojih ti je stalo počinju okretati leđa...
I tako jedan po jedan...I odjednom nitko ne obraća pozornost na tebe...
Jednostavno im nije stalo....
Nije ih briga....
U takvoj situaciji možeš samo tonuti,tonuti i
tonuti sve dublje i dublje....
Ali,ti uz sebe nemaš slatkog dečka koji će te zaštititi....
Nemaš svog Leonarda uz kojeg je sve lakše nego što je inače....
Svatila sam da ću zauvijek ostati zarobljena u ovom
čudnom i osvetoljubivom gradu vampira koje nikada neće biti briga...
Ja tu ostajem...
Ne iz razloga što je on moj rodni grad i što ga volim...
Ja tu ostajem...
Jer nemam kamo...
Nemam mogućnosti otići odavde...
Zapela sam i nitko mi ne želi pomoći....
Post je objavljen 16.12.2008. u 16:07 sati.