Stranac. Rijec o kojoj nisam razmisljala dok nije postala prisutna u mom zivotu. Moj se suprug razljuti kad ga netko nazove strancem, a to se dogadja svaki put kad se sudarimo s birokracijom. Stranac se mora registrirati u policiji, stranac je u banci, stranac je prilikom vjencanja, stranac je uvijek i svugdje. I ta rijec zvuci kao uvreda.
Odlucili smo zivjeti u "mojoj" zemlji. Njegova je drzava bogata, mocna, pozeljna zavodnica.
Iznenadjujuce s koliko smo se predrasuda susreli ovdje. Od najteze recenice koja otprilike glasi "Nema veze sto je stranac, bitno da je bijelac" (?????) do toga da on nece nikada naci posao. (Nasao ga je.) Nas je jezik tezak, nikad ga nece nauciti. (Da, tesko je, ali ide.) Ti ces sve morati rjesavati za njega, on ce ovisiti potpuno o tebi. (Ponekad ovisim o njemu, ponekad on o meni, ali nije li tako u svakom braku?) On nikada nece u Hrvatskoj zaradjivati koliko je zaradjivao u svojoj zemlji. (Da, cinjenica je da na bogatom zapadu ne placaju racune, kredite, telefoniranje je besplatno i za njih rade roboti, bogati su ama bas svi.)
Sada se susrecemo s novim, vezanim uz nase dijete. Koji jezik ce dijete govoriti, koje ce vjere biti, gdje ce zivjeti...
Ljudi se usudjuju postavljati takva pitanja. Zaboravljaju pritom da sami imaju mogucnost odluciti da li ce slijediti vjeru svojih roditelja ili su ateisti ili ih privlace istocnjacke religije. Zaboravljaju da su sami ucili strane jezike u skoli i da danas svoju djecu salju u skole na ucenje barem jos jednog dodatnog jezika.
Zaboravljaju koliko nas je barem jednom pozeljelo iseliti u drugu drzavu, gdje je mislimo bolje, gdje je sve bolje nego tu... Primjer sa naslovnice bloga gdje svakodnevno gledam fotografije s putovanja u druge zemlje, citam reportaze, bilo s putovanja, bilo opise zivota u iseljenistvu.
Citam i slusam price ljudi koji su osamljeni. Divno je biti sam i uzivati u slobodi, a jos je ljepse dopustiti si ljubav, podijeliti tu slobodu s voljenom osobom i uzivati jedno u drugom. Stvarati obitelj. Citam i slusam price ljudi kojima putovanja i internet omogucju upoznavanje na drugim kontinentima, u drugim drzavama, u drugim kulturama. Pocetak je divan. Ljubav je ljubav i ona nas zdruzi. No za takvu vezu potrebno je golemo povjerenje i strpljenje dok se gradi most izmedju dvaju kultura, obicaja, nacina zivota, nasih obitelji koje medjusobno nece moci komunicirati rijecima. Cesto se mora i rusiti zid stereotipa i predrasuda posebno ako se radi o rasizmu.
U jednom trenutku shvatis da je vrijedno truda i da su razlike samo proizvod stereotipa. Nasa veza nije definirana cinjenicom da su nam drzavljanstva razlicita. Zato je rijec stranac uvreda.
Post je objavljen 16.12.2008. u 14:20 sati.