
X
kad pjesnikinja bude ostavljena
da se sama snalazi u svom kaosu
ništa se ne doima drugačije
dani su i dalje jednako kratki i dugački
odjeća je i dalje pogužvana i mirišljava
krevet tvrd i topao
samo se misli preslaguju poput dječjih lego kocki
i pokoja se suza spusti
klizne niz lice
i izrodi se koja pogrešna pjesma
neka poluslika iz koje je nedohvatna ljubav
ona koja se predala
predala jednom zauvijek
kad pjesnikinja ostane sama
ne dogodi se ništa tragično
samo se bol proširi i nastanjuje
u njenim prstima
da nanosi neko novo vrijeme
u kojem ponovno isčupat će se stranice
i spremati u knjigu tajni
za tamo neće postojati put
pjesme su samo kodirani ostaci
x
te male bodlje dana
dok se iz zvučnika slijeva smooth jazz
istovremeno zastanem i potražim
mmmda potražim tvoju ruku
zaboravim kako će me praznina
pustiti u sebe
Post je objavljen 16.12.2008. u 14:11 sati.