Plavi 9 bio je pokojni Dražan Jerković, danas je to Boško Balaban, ali i Solin koji također igra u plavim dresovima ima svog plavog devet, to je napadač Denis Ljuta (24). On je trenutno na samom vrhu strijelaca 2.HNL, a prvi je strijelac od svih dalmatinskih napadača u tom rangu. Postigao je devet pogodaka u jesenskom dijelu prvenstva, a u posljednja dva kola zabio je dva Lokomotivi u Maksimiru i tri Imotskom u Solinu. Kako je odigrao derbi utakmicu s Imotskim, Ljuta neće još dugo igrati u Drugoj ligi.
Vratili smo se na početak priče, prve nogometne korake napravio si u...?
- Prvi sportski koraci nisu mi bili nogometni već rukometni. Počeo sam kao rukometni vratar u Metkoviću, ipak je dolje rukomet sport broj jedan. Poslije sam paralelno trenirao rukomet i nogomet i naposlijetku ostao u nogometu. I danas obožavam pogledat rukomet. Prvi nogometni klub bio mi je Neretvanac iz Opuzena, potom Neretva. Nakon igara za razne dalmatinske selekcije završio sam u Dinamu.
Koliko si se zadržao u Zagrebu i kako si dospio iz Zagreba na Poljud?
- Ključna osoba u svemu tome bio je pokojni kondicijski trener Zdravko Jurčić - Miš. No, nisam se snašao gore, zvali su me na Poljud i jedva sam dočekao doći što bliže svojima koji žive u Mihalju kraj Metkovića. Osoba zahvaljujući kojoj sam došao na Poljud bio je otac Darija Srne, Uzeir. Dobar sam s Darijem još od kada smo igrali zajedno u Metkoviću. Tamo sam proveo kadetske i juniorske dane, u generaciji s Lukom Vučkom, Grgurovićem, Grivičićem, braćom Škare, pod palicom Marija Čutuka. U prvoj juniorskoj sezoni bio sam prvi strijelac.
Uslijedila je potom „odiseja“ Ljute u kojoj je promijenio mnogo klubova...
- Prve seniorske utakmice odigrao sam u Posušju kada sam bio na posudbi s Poljuda. Trener u Posušju bio mi je opet Čutuk. U prve tri utakmice u BiH dao sam pet ili šest golova.
Je li zbilja BiH liga tako grubo natjecanje kako se priča?
- Tada je bila, ne znam kako je sada. Imao sam dosta ozljeda tada, a liga je bila ekstremno gruba jer se tek formirala zajednička liga u kojoj su igrali bosanski Srbi, Bošnjaci i Hrvati. Tenzije na gostovanjima bile su ekstremno visoke na gostovanjima.
Iz Posušja si opet stigao na Poljud..?
- Bio sam na pripremama u Sloveniji s Hajdukom, no posuđen sam prvoligašu Zadru. Tamo nisam dobio pravu priliku kod Stanka Mršića, no postigao sam tri gola, jedan Rijeci i dva puta Puli. No, opet sam završio u BiH, u malom Žepču, gdje smo se spasili od ispadanja pobjedom nad Željezničarom u Sarajevu u zadnjem kolu.
Zaigrao si i za mladu reprezentaciju BiH?
- Zaigrao sam za mladu selekciju skupa sa Terkešom koji je sada u Zadru i Škorom iz Rijeke, no za seniorsku nisam, mada ne bih imao ništa protiv da zaigram i za BiH.
I kako si dospio u Solin?
- Vratio sam se još jednom u Zadar, potom vrlo kratko bio u Imotskom i sasvim slučajno završio u Solinu, gdje sam i danas. Otišao sam revoltiran iz Imotskog. Bio je zadnji dan prijelaznog roka i već sam se pomirio da ću morati u treću ligu, kada sam slučajno naletio na Ivana Jurasa s kojim sam igrao u juniorima Hajduka. On me spojio s upravom Solina i taj dan smo se sve dogovorili.
Na Jadru si već gotovo tri godine, najduže u karijeri na jednom mjestu nakon „nomadskog“ dijela karijere. Što bi te kao strijelca zadovoljilo do kraj sezone?
- Prije početka sezone rekao sam da bi me zadovoljilo 15, a sada bi volio stići do 18 golova. Mislim da bi s još devet u drugom dijelu bio možda i prvi strijelac lige. To bi bilo lijepo, a i da Solin bude među prvih pet pa da napokon uđemo u prvu ligu. Mislim da momčad ima kapacitet da bude među prvih pet, ali to nije jedino bitno. Kompleksno je to, treba čuti stav uprave, riješiti pitanje stadiona, pronaći jakog sponzora itd..
Post je objavljen 16.12.2008. u 12:53 sati.