Nije baš da sam cjepidlaka, ali zbog spominjanja jednog inače meni osobito dragog albuma morah to primjetiti. U inače odličnom članku Jurice Pavičića
u subotnjem Jutarnjem listu(a meni je on inače među najdražim kolumnistima, da se razumijemo), te koji govori o jednoj sasvim desetoj temi stoji i ova rečenica:
U selu Cetina bio sam jedne teške, južne subote kad je sveti Spas na podlozi thompsonovske Dinare i olovnog neba izgledao osobito keltski, kao irska ruina s naslovnice”Joshua Tree”.
E pa sad Jurica, majku mu, pobrkao si nešto. Slika na naslovnici Joshua Tree fotografirana je u pustinji Death Valley iliti Dolini smrti, mjestom sa drugom najvišom izmjerenom temperaturom u povijesti od 57 C,(najviša je u libijskoj Sahari 57,7 C), a i sam album je dobio ime po endemskoj vrsti zvanoj Džošuino drvo, koje raste isključivo tamo i u pustinjskim dijelovima Teksasa i Arizone. A i cijeli album je nastao kao njihove fascinacija Amerikom nakon njihove prve velike američke turneje. Pustopoljina samo takva i najdublja depresija sjeverne hemisfere. Mufloni i zvečarke tamo solidno uspijevaju, ali Kelti već slabije, osim ako nisu dobrano zalutali, pa završili u skladu imena doline.
Uostalom, zar nekome ovo izgleda kao Irska?


Ili je Jurica možda zaboravio, pa zabrijao da se kutni film John Forda zapravo zvao "Kako je spaljena bila moja dolina".
Eto, sad kad svoje obavih popit pivo na mjesto gdje ulice imaju imena!
Post je objavljen 16.12.2008. u 11:36 sati.