Vjesnik, 2008-12-04
Strojari uče statiku!
U petak, 28. studenoga, vratio sam se u vrijeme prije Drugog svjetskog rata i u godinu kada je trebalo izabrati studij. Tog je dana Fakultet strojarstva i brodogradnje slavio 89. obljetnicu svog postojanja. Među ostalim, organiziranjem okruglog stola »Inženjeri strojarstva - projektanti?«. Odakle znak pitanja? Zbog odluke Hrvatskog sabora da se jednoj skupini stručnjaka zabrani pravo na rad. Strojari više ne smiju projektirati metalne konstrukcije, jer ne uče jedan temeljni predmet.
Kada sam bio mali, u poraću Drugog svjetskog rata, učili su nas mnogo čemu. Na primjer, kako kapitalisti posluju. Povise cijene, narod se pobuni pa oni snize cijene, ali ne na početnu vrijednost. I svi zadovoljni. Učili su nas i da je ona prva Jugoslavija bila trula. Međutim, ta trula i tehnički nerazvijena prva Jugoslavija u svom zakonu iz 1937. navodi »ovlašćene inženjere za sljedeće inženjerske struke: građevinske inženjere, inženjere za arhitekturu, kulturnotehničke inženjere, geodetsko-kulturno-tehničke inženjere, strojarske inženjere, brodarske inženjere, elektrotehničke inženjere, inženjere agronome, rudarske, rudarsko-meračke i topioničke inženjere, inženjere za tehničku kemiju i tehnologiju, šumarske inženjere, inženjere geodete« (I. Čatić i I. Štern: Zašto Hrvatska Zakonom suzuje broj struka ovlaštenih inženjera od 12 na samo pet?, Vjesnik, 21. prosinca 1998.). Jasno je, Hrvatska je te 1998. usvojila pet struka ovlaštenih inženjera. I to je čini se previše. Nekim ovlaštenim inženjerima želi se sada suziti pravo na rad.
Veljača je 1954. Nas trojica kolega iz razreda moramo se odlučiti za studij. Otišli smo u Narodno sveučilište u Primorsku 1. Najveći promicatelj tehnike tih godina bio je prof. Davorin Bazjanac. Neki ga se još možda sjećaju kako je na televiziji tumačio tada atraktivna lansiranja, najprije raketa, a kasnije i satelita, s ljudskom posadom. Ali to je započelo tek 1961. Te 1954. tumačio je događaj - hidrogenska bomba. Bili smo tako oduševljeni tim predavanjem da je donesena odluka. Studirat ćemo strojarstvo na tadašnjem Tehničkom fakultetu. Jesen je iste godine. Jedno od prvih predavanja bilo je ono prof. D. Bazjanca. Napisao nam je »Tko hoće, može«. Tim riječima započeo je svoj ovogodišnji izvještaj sadašnji dekan FSB-a prof. I. Grubišić. Prof. D. Bazjanac bio je sve ono što mladi čovjek očekuje od jednog sveučilišnog nastavnika. Prije svega bio je osobnost, tada se zvalo ličnost. Svi se sjećamo i njegova prekrasnog, čitkog rukopisa. Naime, jako je puno pisao po ploči. Tada je bilo malo nastavnika, trebalo je predavati puno kolegija, pa je trebalo čuvati glas. A kako se zvao predmet? Statika.
Zašto je baš važna statika, temeljna disciplina mehanike, jedne od tri temeljne znanosti koje uče strojari i brodari u Hrvatskoj, barem od 1919?
Zato što je objašnjeno sabornicima, a među njima je malo inženjera, da strojari ne mogu projektirati metalne konstrukcije, jer ne uče statiku. Najkasnije ulaskom Hrvatske u EU past će taj zakon. Ali u međuvremenu bit će podijeljene sve strateške karte.
Igor Čatić, Zagreb
--------------------------
Vjesnik, 2008-12-10
Znanost nisu samo prirodne znanosti
Dok god nam glavni govornik o tehnologiji bude, istina, vrhunski znanstvenik, ali medicinar, a sada biolog, usprkos svemu, neću imati motiva da odvojim svoje sve dragocjenije vrijeme. Kada o tehnologiji budu govorili ljudi koji se njome bave, rado ću se odazvati takvim sirenskim pozivima
Jednog jutra pristigao je izvanserijski gostoljubiv e-dopis. U njemu je stajalo: »Zadovoljstvo mi je izvijestiti Vas kako ste zahvaljujući velikom broju preporuka Vaših kolega dobili stipendiju koja pokriva većinu troškova (60 posto) Vašeg sudjelovanja na radionici EU4U - Znanost i tehnologija i Vašeg boravka na otoku Koločepu, od 5. do 7. listopada ove godine.
Radionice su organizirane kao mjesto razmjene iskustava i informacija, a posebno nam je drago što će gosti-predavači u ovoj radionici biti prof. dr. sc. Ivan Đikić, vođa tima Instituta za biokemiju Geothe Instituta, i prof. dr. sc. Pero Lučin, glavni hrvatski pregovarač za znanost i obrazovanje.
Kao što se vjerojatno sjećate, početkom ljeta proveli smo istraživanje u kojem je sudjelovalo više tisuća osoba različitih profesija koje su međusobno preporučivali svoje kolege s ciljem odabira glavnih stavotvoritelja (opinion-makera). Istraživanje je pokazalo kako ste Vi jedan od stavotvoritelja, odnosno da imate značajan utjecaj među svojim kolegicama i kolegama… Srdačan pozdrav sa sunčanoga Koločepa!«.
Drago mi je da me je netko prepoznao kao stavotvoritelja (riječ je za nagradu godine). Jasno, zahvaljujući prije svega Vjesniku, listu u kojemu najčešće pišem.
Takav poziv ne prima se svaki dan. Još je jedan razlog za odaziv. Otok Koločep. Ali barem je i jedan razlog bio protiv odziva na taj sirenski poziv.
Zašto otok Koločep? Uz taj otok vežu me pretežno lijepe uspomene. Tamo smo ljetovali od 1967. do 1975. kod tete Nikice. Tada je ona otišla zauvijek. Iduće godine htjeli smo u hotel. Nije se moglo, zakupio ga je jedan turistički div iz središta bivše države. U načelu, za nas iz matične republike nije bilo mjesta. Nekako smo se ipak uspjeli ubaciti. Dočekala nas je soba načinjena od ostave za pribor za čišćenje. No dobro, nekako smo i to riješi. Ali nikada više nismo bili tamo. A bilo nam je prekrasno. Makar se na telefonski razgovor čekalo satima. Čuli smo u vili »Ruži« i tada vrlo mladi Leb i sol te Vlatka Stefanovskog.
Odgovor je ipak glasio: Ne dolazim. Ne zato što nemam sredstava. Svaka čast uvaženim govornicima, ali tamo od tehnologije ne vidim što bih mogao čuti, glasilo je moje obrazloženje. Ako je bilo tako, kako se to čulo u nedavnoj radijskoj emisiji »Drag mi je Platon«, odluka je bila ispravna.
Postavljam pitanje dokle će nas prof. dr. sc. Ivan Đikić zasipati svojim idejama. Ovaj put je tražio još centara izvrsnosti. Jasno da nije rekao na koja područja misli, ali se zna. Hrvatska ima veliki centar izvrsnosti za pretežno prirodne znanosti. Institut R. Bošković. Ima još nekoliko izvrsnih instituta, dakle centara izvrsnosti na raznim znanstvenim područjima. Ali on ne priznaje ništa drugo kao znanost nego prirodne znanosti, eventualno znanosti o životu. Pa i za to imamo jedno novo središte izvrsnosti.
Mediteranski institut za istraživanje života (MedILS) u Splitu. Koji se, od kada u Upravnom vijeću sjede gospodarstvenici uz znanstvenike, javlja samo s izvrsnim rezultatima. Postoje, na primjer, i u Rijeci dva središta izvrsnosti na području medicine, ona koje vode prof. Stipan Jonjić i prof. Siniša Volarević.
Ali vješti komunikator, što mu se mora priznati, nije pomislio da bi trebalo Hrvatskoj jedno središte tehničke izvrsnosti. Jasno je da i ovdje postoje vrhunske skupine, ali u Hrvatskoj ne postoji nešto slično Institutu Ruđer Bošković. Postoji nekoliko instituta, barem po imenu, pa i institut za ambalažu. Ali to nisu istraživačke ustanove.
Dok god nam glavni govornik o tehnologiji bude, istina, vrhunski znanstvenik, ali medicinar, a sada biolog, usprkos svemu neću imati motiva da odvojim svoje sve dragocjenije vrijeme, manje je u pitanju novac, za takve radionice. Kada idući put moderator i jedan od najpoznatijih hrvatskih stavotvoritelja prof. Slaven Letica pozove da o tehnologiji govore ljudi koji se njome bave, rado ću se odazvati takvim sirenskim pozivima.
Igor Čatić, Umirovljeni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu
Post je objavljen 16.12.2008. u 05:30 sati.