Moji se oblaci igraju k'o djeca,
U liku ptice, lava i zeca.
Vjetar ih nosi pa opet vrati,
Vjetar se voli s njima igrati.
Moji oblaci i s kišom trepere,
I snijeg im ruke od zemlje pere.
Vjetar ih spusti pa opet diže,
Pa su daleko pa su mi bliže.
Jednog ću dana, jer tako se sudi,
I ja otići od dragih ljudi,
Postat ću oblak, što nebom skita,
Nebom mog dragog i jedinog Splita.
Post je objavljen 26.12.2008. u 00:00 sati.