Pregled posta

Gdje smo i na kojoj cesti u novom romanu Damira Miloša? Orijentacija u prostoru njegova pripovjedača, ispražnjenom od privatnosti i biografije, povijesti i pamćenja nameće se kao odlučujuće pitanje za čitatelja putnika.
Pripovjedač priča zanemarujući postojeću regulaciju i stvara sjene i privide, galeriju slučajnih prolaznika i likova koje smo gledali ili sanjali u divljinama i zabitima. Obuhvaća nas i uvlači u sebe svijet onostranosti, bizarnosti, opasnih mjesta i susreta. Putovanje romanom “Cesta” traje u napetosti koja je u temelju njegova pripovjedanja, pouzdani se znakovi brišu da bi se ispričala priča i razvio događaj u svojoj prvotnosti, izvornosti. Ono što je patetično i poznato iznova se upisuje i skriva. Priča se bajka o stvarnom da se ne bi odustalo prije putovanja...

Magija pisanja i pustolovina jezika, zbog koje se velikim dijelom priča u romanu otima kontroli njezina pripovjedača, oslobađa nas i zavodi, zaustavlja na usputmim postajama, raduje i plaši slučajnim otkrićima. Gdje završava cesta?- pitamo se na njezinu početku. Gdje počinje cesta?- pitat ćemo se na njezinu kraju. Je li povratak moguć i ponavlja li se ono što je već bilo bajka ili stvarnost? Ne stižemo se pitati i ne očekujemo konačan odgovor, jer na svakoj dionici nastaje nova i nepredvidljiva mapa naše (čitateljske) pustolovine. Ima li bolje preporuke za čitanje, za putovanje?!

***

Damir Miloš rođen je 1954. u Opatiji. Magistrirao je na Katedri za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu kod prof. Danila Pejovića. Radio je u centru SUVAG, bio asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a danas predaje estetiku na Likovnoj akademiji u Rijeci. Imajući neprestano na umu pitanje sinestezije osjetila, te posljedica na ljudsku percepciju i tumačenja cjelokupnog ljudskog ponašanja s motrišta filozofske antropologije, autor je slijedećih romana. “Pogled grad” (1985), “Se” (1987), “Smrt u Opatiji” (1988), “Bijeli klaun” (1988), “Nepoznata priča” (1989), “Autobiografija” (1989), “Kapetanov dnevnik” (1991), “Zoe” (1992), “Nabukodonozor” (1995), “Otok snova” (1996), “Kravata” (1998), “Klitostora” (2000), “Smetlar” (2005).

Piše i priče koje su izašle u dvije knjige: “Kornatske priče” (2006) i “Meke ulice” (2008).