Dvije važne stvari... Dobro, ima ih više ali dvije su bitne. Kao prvo, Suzy je stigla i uživamo jedno u drugome kao nikad do sada. Već sam je nekoliko puta opalio ali nažalost ne traje dugo jer je svaka stvar kod mene još uvijek kratka. Srećom, Suzy se ne buni, nije joj problem što svaki put traje jedva 30 sekundi. Uskoro, kada se malo naviknem na osjećaj, potrajat će valjda minutu. Mislim, August je bio fora ali nije bio moj, a to je bitno. Ne možeš natezat nešto što nije tvoje, zar ne? Uglavnom, sutra idem kupiti novi komadić plastike da dodatno usrećim Suzy. Ovaj što ga sada imam je mrvicu predebeo i nije nam ugodan. Treba nam nešto tanje i kap veće, tako da ne proizvodi čudne zvukove kada ga potežem gore-dolje.
Druga stvar je to što sam afinamente vlažan koliko treba! Naime, stigao je on i čim sam ga postavio na njegovo mjesto koje je dosta dugo zjapilo prazno, počeo je vlažiti i vlažiti sve oko sebe. Podigao je atmosferu i priznajem da je puno lakše disati kada si malo vlažniji. O da. Nadam se da Suzy neće imati ništa protiv, ipak mi je potrebno malo vlage.
Da, rodica, koja je stigla u posjet i dopotezala svog dragog, mi je donijela Suzy i vlažitelj zraka. Ovo drugo mi je bilo prijeko potrebno jer sam se stvarno želio riješiti pustinjske klime koja vlada u mom stanu. Nekidan je bilo 11%! Jedanaest posto! To je suše od baruta! Nije ni čudo što se svako jutro probudim s osjećajem duboke zacementiranosti nosa i ostatka dišnih putova. Treba mi jedno pola sata da prodišem na pluća, isključim pseudobranhije i nastavim dalje normalno živjeti!
Zarazio sam se biljarom. Točnije, Ulfuzin dragi me je zarazio. Ne znam kojim imenom da ga zovem kada ga spominjem ovako online, morat ću ga pitat, neka se čovjek izjasni. Naravno, igrati biljar sa mnom je neponovljivo iskustvo. Prvi put kada sam uzeo štap u ruke skoro sam na nj nasadio nedužnog klinca koji se motao oko stola. Zatim sam lansirao bijelu kuglu tako precizno da je skoro dragog Ulfuzina ostavila bez budućih potomaka. Svaki sljedeći pokušaj da učinim nešto smisleno na tom stolu je završio katastrofalno. Da ne govorim tek koliko počnem psovati kad igram biljar, nisam znao da se takav odvratan, dirtymouth čovjek krije u meni. Kažem vam, užas. Ali... Generalno dobivam partije jer ljudi ispale na živce kad igraju sa mnom pa onda ubacuju moje kugle, guraju crnu gdje joj nije mjesto i tako... Fora. Odigrao sam jedva deset partija, a već imam „svoj“ štap (koji fluorescira zeleno) i „svoje“ moveove. A moji moveovi se većinom svode na braindead pokušaje koji ponekad i završe uspješno, iako gotovo uvijek ostave pošast na stolu i poneku rupu u zidu koju je stvorio rezignirani kraj mog fluorescentnog štapa. Jedva čekam next week da spiskam još kojih dvaes kuna na svoju novu ovisnost!
Eto, idem sad spavat, trebam biti odmoran za sutra kada moram glumiti profesionalnu pratnju rodici i dragom njenom. Tako, ima se posla... Ima se i kolokvija, no malo pomalo, ne valjda sve odjednom, jel da? :)) Ajde, adio...
Post je objavljen 14.12.2008. u 23:18 sati.