Razmičem zavjese. Vani pljušti kiša. Neke stvari se u Zambiji nikako ne mijenjaju. Navlačim zavjese. Vraćam se u krevet. Zaista nemam volje po ovoj kiši hodati okolo. Na ovom putovanju smočio sam se i previše puta. Viktorijini slapovi će morati sačekati do sutra. A sutra moram do njih, padala kiša ili ne.
Poslijepodne iskorištavam trenutak kada je kiša na dopustu da provirim iz hotela i istražim malo Livingstone. Grad je dobio ime po prvom Europljaninu koji je ugledao Viktorijine slapove – Dr Davidu Livingstoneu. Isprva je grad bio niže uz obalu Zambezija, ali zbog čestih poplava i pojava malarije, brzo su grad “prebacili” na više mjesto, na jedan od brežuljaka. Livingstone danas ima oko 2000 stanovnika i jedna je od najturističkijih destinacija Zambije zbog blizine Viktorijinih slapova koji su udaljeni 11 kilometara od centra grada. Glavna ulica je Mosi-Oa-Tunya Road, napola asfaltirana, napola prekrivena blatom. Tu se nalaze banke i trgovine, mnoštvo hotela i hostela te turističkih agencija koje turistima nude svakojake aktivnosti na Viktorijinim slapovima i okolici. Ostale ulice spomena nisu vrijedne. Neke su loše asfaltirane, a većina prava kaljuža. Mučim se dok preskačem preko blata i gledam svoje tenisice koje su prije dva mjeseca bile lijepo bijele. Danas su narančaste, smeđe, crne... Ma svakakve samo ne bijele.
Livingstone je posve nezanimljiv grad. Victoria Falls u Zimbabveu je uvijek bio “prijestolnica” Viktorijinih slapova. Tamo se sve dešavalo. No, zbog trenutnih problema u Zimbabveu turisti sve više izbjegavaju Zimbabve i turizam se prebacuje u Zambiju. Ali Livingstone još uvijek nije prodisao punim plućima. Trebalo bi se ovdje puno uložiti, poslagati neke kockice. I trebalo bi nekako kontrolirati ove taksiste i prodavače suvenira u gradu. Prenapasni i to mi se uopće ne sviđa. Zamorni su. Ne možeš napraviti ni dva tri koraka u Livingstonea, a da ti ne potrubi ili se prodere neki taksist nudeći ti prijevoz. Njima se na svakom koraku pridružuju napasni prodavači suvenira, svaki s posve istim frazama:
“Mister, come here. Nice souvenirs. Just look. Don't need to buy.”, možda neki naivni turist padne na tu foru. Samo razgledavanje?! Baš! Uđeš u suvenirnicu, prodavač se postavi na vrata i doslovno ga moraš odgurnuti da izađeš van nakon samo “razgledavanja”. Imao sam već takva iskustva po Africi.
Sat vremena šetnje Livingstoneom zaista iscrpi čovjeka. Odustajem od izbjegavanja taksista i prodavača suvenira i vraćam se u sobu. Bezuvjetna kapitulacija.
Post je objavljen 15.10.2008. u 23:00 sati.