Blagajski dio bosansko-novskog područja je još prije gotovo dva stoljeća ušao u svjetsku botaničku znanost preko naziva rijetke i lijepe šumske cvjetnice blagajske dafnije ili borike. Ona je i do tada u našem jeziku i u jezicima još nekih europskih naroda imala svoja narodna imena, ali je 1838. godine botaničar Henrik Freyer izvršio njenu botaničku klasifikaciju i dao joj latinski naziv «Daphne Blagayana» u čast blagajskih knezova, koji su od 1570. živjeli u Kranjskoj i tamo se od iz hobija bavili botanikom. Oni su u 18. stoljeću na Polhograjskoj gori kod Ljubljane našli cvjetnicu zvanu volčin i u svoj obiteljski herbar uvrstili preparirane uzorke te atraktivne šumske biljke. Bila je to jedna od dopuna poznate klasifikacije botaničara Carla Linea, ali je s njom preko prezimena blagajskih knezova u sve botaničke leksikone i priručnike svijeta ušlo i ime naselja i starog grada Blagaja kod Bosanskog Novog.
Blagajska dafnija je rijetka grmolika zimzelena biljka slična lovoru, ali pripada porodici Thymelaeaceae. Zakonom je zaštićena od 1952. godine. Ona procvjeta početkom proljeća prekrasnim snježno-bijelim grozdastim cvjetovima sa po četiri jezičaste latice u cvjetnoj čašici. Raste samo u europskim šumama hrasta medunca i crnog graba na prisojnim gorskim padinama, pa se na nju kao na lijepo iznenađenje može naići i po bosanskim, hrvatskim i slovenskim planinama, uključujući Grmeč, Žumberak i Medvednicu. Naši narodni nazivi za nju su borika, maslinica i likovac, a slovenski naziv je volčin. Još je znakovitiji njen njemački naziv Königsblume, kao i engleski Kings Rose ili Blagays Daphne. Pored blagajske dafnije (Daphne blagayana) postoje još dvije njene podvrste, i to crvenkasta dafnija (Daphne cneorum) i lovorasta dafnija (Daphne laureola), koje je još Carl Line uvrstio u botaničku sistematizaciju. Zbog ljepote njihovog svjetlucavog cvata dafnije (borike) su vrlo popularne kod vrtlara i uzgajivača cvijeća, pa se na internetu opisuju na čak 4.750 web-stranica !
Zabilježeno je da se botanikom bavio i posljednji potomak blagajskih knezova, grof Ludwig von Blagay, koji je umro u Boštajnu kod Sevnice (Krško) 1897. godine. Zanimljivo je da slovenska općina Dobrova-Polhov Gradec (kod Ljubljane) od 1999. godine ima u svom štitastom grbu i na svojoj zastavi stilizirani prikaz cvijeta blagajske dafnije, zbog toga što su je blagajski herbarski kolekcionari otkrili upravo na njihovom području. Slovenska znanost oduvijek (neopravdano) smatra ove značajne potomke hrvatsko-bosanskih knezova Blagajskih samo svojim uglednicima, kao što su i Mađari odavno prisvojili knezove Zrinske, iako se radi o dvojnoj ili čak trojnoj etničko-državnoj pripadnosti tih velikaša.
Post je objavljen 14.12.2008. u 18:51 sati.