O, Bože, pa mrak je već pao. Kako samo ne volim probuditi se ovako u kasno zimsko poslijepodne, a mrak kao gusta ljepljiva masa, padne na prozore, tepihe, stol i unese u mene neku tegobu. Jedino lijepo su raznobojne lampice koje bljeskaju na okićenom boru.
Odavno sam već uvela običaj u moju obitelj da bor kitimo na Svetoga Nikolu, jer onda slijedi svaki idući tjedan dan za darivanje.
Baš sam se nekako ukočila i rame me boli od dugoga ležanja. Pa, da, spavala sam više od sat vremena. Što inače nikada ne radim. Tišina u stanu. Valjda je Julija opet otišla kod Anite. A još sam joj rekla neka ju malo sada pusti na miru, jer je Zoran stigao iz Ukrajine nakon dva mjeseca, a morao je ići odmah nakon vjenčanja. Kruh se mora zaraditi, krediti vraćati. Ali, eto, hvala Bogu, lijepo mi se udala Anita. Ima sve. Već na samom početku. I dobar posao, u ova teška vremena.
Tuga mi nekako omotala srce u ovoj mračnoj velikoj sobi, iako nemam razloga.
Čudan je ovaj prosinac. Radi od čovjeka osjetljivu i tužnu osobu, a mjesec je darivanja i radosti. Eto, planirala sam sutra da se svi okupimo, i Julijin Andrej i moj sin jedinac Ivan, i Anita sa Zoranom, pa da fino zajedno objedujemo u nedjelju nakon mise i prije toga zapalimo treću svijeću na adventskom vijencu.
Prisiljavam se pozitivno razmišljati, ali ne ide. Tuga me omotala kao i ovo tamna večer, pa se osjećam kao insekt zapao u paukovu mrežu.
Možda ne bi bilo loše da Meri pošaljem poruku da dođe na kavu, poludjet ću ovako od svoga glasa u svojoj glavi. Ispljuskala sam lice u kupaoni šakama punim hladne vode, ne bi li razbistrila misli u glavi.
Na zrcalu u hodniku bacila sam pogled na svoju figuru. Konačno vidim rezultate dijete. Trenirka koju mi je Anita dala jer se njoj više ne sviđa, paše točno na moju figuru. Nisam ni sanjati mogla da ću nositi robu mojih vitkih kćerki, jer sam se zbilja bila pustila i jela sve sa tanjura što bi oni ostavili, da se ne baci.
Nije ni čudo. Ostala sam ustravljena od neimaštine kroz koju sam prošla s njima troma kad su bili mali. A evo me sada, u svom velikom stanu, a gnijezdo se osipa. Anita se udala, a i Julija će brzo. Ivan je uvijek s društvom ili na poslu ili u svojoj sobi. Jedino se sa kćerkama nekako mogu ispričati, a eto, i njih sve manje viđam.
Evo, Meri mi javila da upravo pije kavu sa svojim Tonijem. I zove me.
A što ću joj ja.
Stavila sam vodu u kuhalo i uključila bojler. Popit ću sama kavu, dok se voda zgrije u bojleru da operem kosu. Neka mi je čista sutra za mise, a i djeca će doći.
Svi na kraju ostajemo sami.
(Mojoj susjedi I.)
Post je objavljen 14.12.2008. u 18:55 sati.