mirišem po jorgovanima, imam novi parfem prisvojen od robotske prodavačice. hipertrofirana ljubaznost ipak najprirodnije stoji japancima, ugođenost klaviru. slutim da sam razočarala svoje prijateljice jer sam jučer na cjelodnevom graz shopping izletu postala mrgudna, osorna i šutljiva. otrov, škorpionski otrov i ćudljivost. ne volim shopping kad prelazi pola sata, no volim lijepe stvari. tirkiznu beretku i fuksija kožnu torbicu, a da ne govorimo o blaženosti kupovanja stvari za jednogodišnju nećakinju. jedva su me odvratile od kupovanja crnog baršunastog kaputića s bubi kragnom jer je crni, a ona curica. ja bih ga uvećala za sebe :)
upoznah super lika. sad vi možete zamišljati kako taj super lik izgleda i što radi. naravno, robert downey jr s nekim fascinantnim znanstvenim zanimanjem i lucidnim smislom humorom, i da ima sanjarsko kreativnu crtu?
hm. ne. lik čija je je glava okruglija od savršenog kruga i punija od mjesečine, koža izgleda kao da je bila tretirana agresivnim kemijskim pilingom. došla sam u jezivo doba, 4 i 30, na autobus pored parkirališta kamiona, on je čekao i malo se klatio pored lokvi. slušala sam glazbu i kad mi je jedna slušalica ispala iz uha, čula sam da on vrlo žustro pjeva! prati ritam, glas mu je bio kao u pjevača Boe, iako ću ga kasnije prozvati kastratom. pitao me jel dolazi bus, ja sam odgovorila toplo se nadam i tek kasnije skužila da je to mogao biti drzak jedvačekamdasemaknemodtebe odgovor, iako nije bilo nikakve zločeste konotacije, ja sam se samo nadala da će bus doći jer je o tome ovisio ostatak dana. pokazalo se da i on ide u shopping ali nije više pjevao, ako izumemo visokozarazno iskašljavanje u busu u imitaciji egzorcizma. mislim da se nije uvrijedio jer me kasnije par puta pitao za neke informacije. frikovi ftw!
ko klinka sam nakon ovog povjerovala u hrvatsku glazbu. sjedila sam zapanjena pred televizorom i mislila da nema ljepše pjesme
Post je objavljen 14.12.2008. u 11:16 sati.