Don`t worry , to je pitanje koje muči mnoge.
Odlučila sam ovdje napisati par savjeta kako postati bolja, slobodnija i samopouzdanija osoba...
Ponekad me vlastita glupost zna iznenaditi...
Nikad ne razumijem što se događa.
Sve mi se mora objasniti kao malom bebachu...
Nikad ne mogu znati kako se netko osjeća dok mi to detaljno ne objasni.
Svaku misao i osjećaj.
"If you want to understand, you have to stand in their shoes."
To je ono što ja nikad nisam znala.
I kad mi se objasni, i kad mi se ispriča, kad mi se pojada,
ja nikad ne znam kako pomoći.
Blank. Prazno.
Bez ideje.
Sve što mogu napraviti je reći da kužim i biti tužna oko toga.
Kao da to pomaže.
Nikad ne znam naći savršene riječi, nešto pametno i utješno.
Ali znam reći upravo ono što će baciti tu osobu u još veću depresiju. To mi jako dobro ide.
Ne znam reći neki savjet, savjet koji će ta osoba pamtiti i poslušati.
Samo slijegati ramenima i reći da će biti bolje.
To nije dovoljno. Ni blizu.
Nikad ne znam kako nekog razveseliti kad je tužan/na.
Ne znam nadahnuti pri manjku inspiracije.
Ne znam biti zabavna.
Ne znam biti smiješna.
Ne znam biti dobro društvo.
Ne znam biti prijateljica.
A to je upravo ono što želim znati...
Ovo je jedan od primjera što se događa. Nadam se da će vam sve što ovdje piše pomoći u definiranju sebe kao osobe i pomoći vam shvatiti druge...
Ja samo znam da mnogo osoba shwacam kao drage i dobre osobe..samo bas i nisam sigurna da i oni to misŁe za mene..nadam se da..da..aŁi..ipak nesto mi gowori da mi neke osobe gowore iza Łeđa..aŁi to je onŁy my feŁŁing..pa neznam..je Łi tako iŁi ne..aŁi neka im je...
sad idem ca..jer me wec boŁe prsti od pisanja..a drugi post cu napisati mozda wec sutra...
pussa swima...
Post je objavljen 13.12.2008. u 23:29 sati.