Marketing
Karizmatska obnova - 168. dan Pavlove godine
Utemeljena je u Bibliji napose u Evanđelju i tekstovima iz poslanica sv. Pavla, u kojima on govori o duhovnim darovima.
Sve je počelo oko 1967. godine u SAD-u okupljanjem na zajedničku molitvu, u kojoj se posebno molilo za izljev Duha Svetoga. I Duh Sveti se odazvao i vrlo brzo je svijetom krenuo novi duhovski pokret u Crkvi. U središte pozornosti dolaze darovi Duha Svetoga, zajednička molitva, slavljenje i zahvaljivanje, molitve i mise za ozdravljenje, počivanje u Duhu, govor u jezicima, polaganje ruku itd. Širom svijeta održavaju se seminari pod vodstvom poznatih karizmatika.
Plodovi karizmatske obnove vrlo brzo postaju vidljivi:
- produbljava se osobni odnos s Bogom,
- sv. Pismo se čita više nego ikad prije,
- učestala su i euharistijska klanjanja kao i molitva krunice.
- Duh Sveti došao je sa vatrom i zapalio srca mnogih.
- Počela je nova evangelizacija. Konačno su se i katolici "opustili" i počeli nesputano pjevati i glasno slaviti svoga Boga.
Crkva je sve pažljivo pratila slijedeći upute sv. Pavla: "Duha ne gasite! Proročke govore ne prezirite, nego sve provjeravajte, što je dobro zadržavajte. Uklanjajte se svakom zlu." (1 Sol 5, 19-20).
I Pavao VI. i Ivan Pavao II. podržavali su karizmatski pokret koji je Crkvi na lice vratio osmijeh, radost i životnost.
Onaj koji ga sigurno ne podržava je Sotona, a kako mu je Bog dao slobodne ruke da zavodi i kuša ljude, uspio se on progurati i u redove karizmatske obnove i baciti neko loše pa i pogubno sjeme: prije svega oholost, pa razdor, nadmetanja, zloporaba duhovnih darova, pa sve do ezoterije i magije. Naša Crkva bila je u početku dosta skeptična, uglavnom je sa strane promarala što se događa. Sada su se već stvari iskristalizirale, ono što je dobro podržava se, a loše se osuđuje. Međutim, još uvijek su neka pitanja ostala bez odgovora, kao npr. izliječenje obiteljskog stabla, jer ta praksa ne bi odgovarala kršćanskoj nauci, da svatko odgovara samo za svoj grijeh. Uz to, na tim skupovima preveliko se značenje ( ponekad jedino) daje izliječenjima, što stvara krivi dojam kod ljudi, da je Bog s nama u onoj mjeri u kojoj nas ozdravlja.
Kad sam prvi put bila na karizmatskom seminaru ( onaj sa p. Jamesom Manjackalom), znala sam da je to ono što sam oduvijek željela: slobodno pokazati svoje vjerske osjećaje, svoju radost, zahvalnost, ganuće, sreću, ljubav prema Bogu. Shvatila sam da
On je Bog prisutan u našoj sadašnjosti,
uvijek uz nas, kraj nas i za nas.
Sigurna sam da su mnogi ljudi baš na karizmatskom susretu prvi put doživjeli Boga kao živog Boga, a to iskustvo živog Boga važnije je od čudesnih izlječenja i govora u jezicima.
Post je objavljen 13.12.2008. u 22:45 sati.