Kiša je padala cijelu noć. Sijevalo je i grmilo. Ne sjećam se kada sam zadnji put vidio tako velike kapi. A šator nije posve izdržao. Cijelu se noć voda skupljala oko ulaza, a ja proklinjao i sebe i Južnu Luangwu i Zambiju. Sa zorom noćna mora je napokon završila. I ja odlučio da sklopim šator.
Ali iz Južne Luangwe danas ne mogu. Noćašnja je kiša toliko natopila cestu da bi bilo suludno danas krenuti na put. Tko zna koliko bi sati danas trebalo da se prijeđe onih 120 kilometara iz Južne Luangwe do Chipate. I tko zna da li bih se do kraja dana uopće dočepao Chipate. Na kraju odlučujem ostati u Flatdogs još jednu noć. Atmosfera je više nego ugodna, hrana skupa, ali slasna, a ne zaboravimo ni bazen koji je odličan lijek za ovu vrućinu i vlagu koja je uslijedila nakon kiše. Ovu posljednju noć spavat ću u safari šatoru. Flatdogs ih ima nekoliko, smješteni tik uz rijeku, sa strujom, ventilatorom, kupaonicom.
Razmišljam da li da odem na još jedan safari, ali ipak mi se ne plaća ponovno upad u nacionalni park. A i Južna Luangwa je danas sigurno pod vodom. Jučer navečer je bilo problema. Prije velike kiše. A nakon nje...
Navečer lijepo večeram s Barbarom kad nam odjednom na večeru došeće vodenkonj. Godi im mokro vrijeme i ove sramežljive životinje danas su se čini se okuražile i izašle iz rijeke. Moram priznati da mi nije svejedno dok okolo šeće vodenkonj od 4.5 tona. I vjerovatno nije jedini. Kad padne mrak, mnogo ih izlazi iz Luangwe kako bi pobrstili svježezelenu travu u kampu. A onda se pred zoru vrate natrag u rijeku na spavanje.
Kako sutra odlazim rano ujutro, večeras sređujem račun u Flatdogsu. Udarila me skoro kap kada mi na naplatu dolazi 290,50 američkih dolara! Safari nije jeftina stvar. S druge strane, Južna Luangwa je zaista posebna i iako je svota visoka, ne mogu reći da račun plaćam teška srca. Usluga u Flatdogsu je zaista bila vrhunska.