pričali smo satima grleći zelene telefonske slušalice
pričali smo o oblacima otoku snijegu i glazbi
i tome kako voliš zvuk violončela i mekano padanje
pahulja na tvoju bakrenu kosu
smijali smo se satima prepričavajući noćne more
naše utrobe ležale su izokrenute kao mrtvi kitovi
pričajući burtonovske priče zagrljeni ispijajući
roibos koji ti je poklonila baka
nismo vjerovali u mogućnost ostvarenja noćnih mora
u njima bili smo sami otrgnuti jedno od drugog
kao dvije polovice iste jabuke crveneći se od hladnoće
nismo vjerovali
tog dana stigla sam vlakom u tvoj grad čekao si me na
stanici a ja zaboravila sam na naš sastanak
tog dana hodali smo ulicom breza i govorili ružne riječi
tog dana si me napustio tog dana u snu
zašto sada ne razlikujem snove od stvarnosti
a stvarnost od snova
sjedim na bijeloj prostirci od pamuka i bosiljka
i čekam čekam blagoslov vunastog oblaka
ne događa se ništa
vrijeme prolazi kao gumeni trak
Post je objavljen 13.12.2008. u 17:44 sati.