Evo, sve svoje pjesme sam vam dao,
I onda sam odustao.
Jer nema više čednih nauma,
Ni razuma,
Ni želje da mi razbaštini sjetu,
Na ovome svijetu.
Evo svoj zadnji krik vam dajem,
Mjenjam muk s vapajem,
Jer nema više potrebnih gesta,
Idem smjesta...
Idem jer razumijevanje ne bistri,
Nismo svi isti.
I čuvajte mi šumove,
Vaše neumorne umove,
Za neko tuđe začeće,
Ne za moje raspeće.
Jednom uskrsnuh, drugi put ne,
Nije to za mene.
Čuvajte mi žubore u snima,
Sa svim strahovima,
I magle i sunčev proboj,
Ja mijenjam ovaj dvoboj,
Za tihi i smjerni zaklon,
Na kraju - moj naklon....
Post je objavljen 16.01.2009. u 00:32 sati.