uvijek sam mislila da kad netko pronade pravog prijatelja/icu to prijateljstvo potraje vjecno. ali to nije tako. i uvijek kad razmisljam o tome sjetim se rijeci koje mi je jednom davno rekla jedna draga osoba: ''U zivotu ces imati pravih prijatelja, ali njih ce biti tako malo da ce ti prsti jedne ruke biti previse.''
i sad znam da je to istina.
i uvijek sam mislila da cu naci osobu koja ce stati na moju stranu sto god se dogodilo. iako ta osoba zna da sam u krivu ili da sam cak za nesto kriva staje na moju stranu... samo snovi, nadanja, ocekivanja... ali sad sigurno znam jednu osobu za koju bih uvijek dala sve sto god treba.
bile su dvije, ali kao sto sam vec rekla u gornjem dijelu teksta...
to je bilo samo MISLJENJE o najboljem prijateljstvu, zajednistvu, prijateljskoj ljubavi...
ali ipak...
na kraju svakog dana ostanemo sami sa svojim mislima i sa svojim osjecajima.
neki imaju koga da ih zagrli navecer, a neki ne...
oni manje sretni lijezu sami u hladan krevet i nemaju kome dati svoja hladna stopala dai ih ugrije...medu te ljude spadam i ja
lijezem i budim se sama....
Post je objavljen 13.12.2008. u 14:56 sati.