Ovi blogeri su nemogući. Lipo sjedneš za kompić i pomisliš, evo sad ću malo pročitati par riči pametnoga svita kojeg ne puca romantika, nego onako nešto iz života, daće i nedaće, kako preživiti i proživiti ostatak u ugodi i zadovoljstvu. I onda se pojavi neka gustirna žedna vode i Big Blue što voli zaroniti u dubinu duše pa te vrate godinama unazad u neko drugo vrijeme, neki drugi život, i probude sjećanja, lijepa sjećanja, nadasve. Prva nauči stavljati slike, a druga traži svjetlo u tami. Govorim u ženskom rodu jer je očito da su dotični pripadnici istog. Izgleda da svi koji su na ovaj ili onaj način bili u doticaju s morem tako raspoloženi. Jedino im se mogu suprotstaviti zaljubljenici u planine, oni koji otkrivaju skrivene staze i traže skrivene poglede na svijet koji ih okružuje. I jedni i drugi su zaljubljenici, da ne kažem omađijani.
Provao sam i jedno i drugo pa ih razumijem. Zajednički nazivnik za svih je samo jedan, težnja ka slobodi. Ali ne bilo kakvoj slobodi. Ne slobodi da se radi što se hoće, nego slobodi koja nosi odgovornost, odgovornost za svoje postupke u kojima svaki pogrešan korak vodi ka provaliji. Jer sloboda upravo to i je, odgovornost da je sačuvamo. Sa svakim od tih ljudi teško je živjeti, jer žive po svojim mjerilima, mjerilima koji nose mnoštvo pitanja usmjerenim samo ka jednom, kako sigurno stići do svog cilja. Ako niste znali, definicija navigacije (plovidbe po moru) je: „sigurno i stručno vođenje broda od točke polaska do točke dolaska“. Sve ono što vas zadesi na tom putu pada na vaš teret. Ako ste uspješno prevladali sve prepreke onda se upisujete u knjigu slavnih, a ako ste samo u jednom dijelu fulali, padate u zaborav, treće nema. Iz tog razloga jedno takvo putovanje sadržano je u samo dvije riječi „pomorski pothvat“. Riječ pothvat ne treba previše objašnjavati, sadrži sve ono vidljivo i nevidljivo što vas dovodi do željenog cilja. No istinski pothvat ne događa se na plavetnilu nepreglednih oceana ili prostranstvu nebeskih visina. On se događa ovdje i sad u svakodnevnom životu. Kao što ni u jednoj šumi nema toliko opasnih divljih životinja koliko ih može biti u sredini u kojoj živimo tako ni jedna oluja na moru ne traje toliko dugo koliko može trajati ona životna. Kao što nema ljepše slike do neba u sumrak nakon oluje, tako nema ni tužnijeg kraja do nasukanog broda.
*Slika/e
Jednom davno sam plovio i uživao sam u tome, uživati je mala riječ za jedan takav osjećaj. Da bi ga vam bolje približio, reći ću to ovako. U godinama o kojima govorim između ljubavi prema djevojci i ljubavi prema brodu izabrao sam more. Stoga ne čudi što je u engleskom jeziku brod imenica ženskog roda. Ono je bilo moj izazov, moje ispunjenje i konačno, moja ljubav. Nakon vremena provedenog na moru i dječačkog istraživanja planinskih staza sada uživam u tome da drugima mogu dati ono što sam na tim putovanjima otkrio. Putovi mogu biti različiti, samo ih mi sami možemo odrediti jer nam je dana sloboda, sloboda odlučivanja. Osvajanje nebeskih visina i plavetnila oceana samo su testovi, uostalom kao i svi ostali, na putu ka ostvarenju željenog cilja.
A cilj...? Cilj će se ionako sam ukazati na obzoru.
Post je objavljen 13.12.2008. u 08:36 sati.