Kinezi imaju jednu poslovicu koja kaže "jedna slika govori kao tisuću riječi". I stvarno je tako. Možete nekome tumačiti nešto na različite načine, ali ako nemate dara, nema šanse da vas taj netko razumije. No ako mu pokažete sliku koja prikazuje ono što pokušavate kazati, razumio vas je odmah.
Ako je tako sa slikama, koliko onda tek poruka šalju pokretne slike.
Medij je strana riječ koja u svom značenju sadržava pojam. Taj pojam izražava skup podataka, informacija, koje se prenose. Neke se prenose sa kompjutera na kompjuter pa se za tu svrhu koristi CD medij ili neki njegov pandan. Ali osnovna funkcija medija je prijenos jedne određene skupine podataka široj publici. U tu svrhu koriste se različite vrste medija. No svaki je onoliko učinkovit koliko je sposoban brzo prenijeti željenu informaciju prema ciljanom odredištu.
Najprije su se pojavili tiskovni mediji koji su takvu informaciju prenosili širem auditoriju. Daljnjim razvojem medijske komunikacije polako su pali u drugi i treći plan pa danas uglavnom prenose informacije tipa "tko je s kim lega", "koliko je Paris Hilton dobila sijedih", "čega je sve bilo na stolu Ive Majoli" i tome slično. Vrlo bitne informacije koje nam uvelike pomažu održati naše komunikacijske vještine. Retorika koja se tom prilikom koristi toliko je bogata variablama da bi jedan Shakespeare dva puta promislio prije nego bi nešto napisao.
Nakon tiskovina na scenu stupaju radio valovi. E ovdje se već postigao željeni učinak. Jer je informacija putem takvog medija putovala znatno brže, tako-rekuč, trenutno. Kreatori informacije su pogodnost jednog takvog medija odmah uočili i objeručke se prionuli zahtjevnog posla odašiljanja informacije u što kraćem roku. Pa se u jednom trenutku zna dogoditi da je informacija toliko brza da ni oni koji je šalju ne znaju zapravo što šalju. Važno je samo prvi odaslati informaciju. Onda u takvom metežu informacije njeni uživaoci izgledaju kao muhe zunzare. Zuje okolo, oblijeću i slijeću među "medijima" šireći zarazu.
I onda se pojavio on. Njegovo veličanstvo zvano Film. Odmah su se tvorci informacije sjetili one kineske poslovice. Pa su još brže skužili da kada se uz sliku ubaci i tonski zapis da jedna te ista slika poprima i drugačija značenja. Jer ako bi se ostavila samo onako bez teksta mogao bi netko i "krivo protumačiti". Zahvaljujući pokretnim slikama nastao je "über man" ili ti ga prevedeno "nadčovjek". A to je opet onim muhama zunzarama toliko zavrtilo glavom da više ni same ne znaju di su šta posrale. Taj i takav "über man" svoju kulminaciju je doživio za vrijeme hladnoratovskog razdoblja. Pa je nastalo toliko ibermana da više ne znaš koji je veći od kojega. Jedna zajednička karakteristika za svih je da su toliko superiorni da pamet boli od njihove superiornosti. Rješavaju sve, ali ama baš sve. Prvenstveno su vrhunske atlete, što više mišića to jača poruka, zatim se razumiju u sve ali ama baš sve. Kompjuteri su im piece of cake ili po našu šaka jada odnosno smeće, a zna se kako se sa smećem barata, ka sa zadnjim govnom. E onda svi odreda tako voze auta da je za njih Emerson Fitipaldi, ma šta piece of cake, koja šaka jada, nitko i ništa, mali od kužine, o avionima da i ne govorimo, to je njihova domena. Voze avione, brale, pa ni sam avion ne zna da to može. Onda na scenu stupa oružje. To je njihovo okruženje, snalaze se u njemu kao riba u vodi. A kako i neće kad im je majka bila "debela Berta" (top u I sv. Ratu) a otac "Debeljko" ("fat man" kodni naziv A bombe bačene na Nagasaki). Toliko su vični oružju da se na koncu i sami iznenade koliko su metaka ispucali a ni jednom nisu punili. Kad se isprazni postupaju sa njim ka i sa kompjuterima.
E onda ih je spizdija Gorbačov. Uveo čovik Perestrojku, pa umisto da prestroji sebe prestrojio ove s druge strane. Brzo ekipa skužila da su mišići otromboljili, a šta ćeš? (malo pivo), pa sada počeli pucat na intelektualu. Tu se tek našlo toliko pameti na jednom mjestu da je se nije vidilo još od doba dodjele prve Nobelove nagrade. Uz sve spomenute epitete i vještine tribalo je pokazat i preciznost. Pa onda iz letećih aviona, koji su njihova domena, jel te, izbacuju taoce koji nepogrešivo pogađaju kontrolni toranj i padaju kontrolorima u krilo da bi se prenijela snaga poruke, ali poruka ne bi imala svoju snagu kada se sve to ne bi odvijalo još i pod okriljem mraka. Vide u mraku ki sove, ma šta sove, šišmiši su im prvi rođaci.
I onda dolazi doba kada treba prikazati snagu emancipirane žene (ovo emancipirane je bez ikakvih konotacija, to je čisto prirodni slijed) pa nastaje "über Frau". E tu čuda neviđenog, nisam ni zna da su naše žene tako nadarene. Ne samo da su nadarene nego su oni mišići sa početka priče s vremenom postali probisvijeti, a ove tako vladaju borilačkim vještinama, uz sve ostale vještine još jedna nije na odmet, da prije ponovnog susreta sa njom svaki od onih probisvijeta nadoplati svoje životno osiguranje za slučaj povrede na radu. Performansi koji su tom prilikom na sceni nije izveo ni Rudolf Nurejev u danima najveće slave. Ali to nije sve, gdje su nestali avioni.
I onda se pojavljuje ona, 14-to godišnja djevojčica kojoj roditelji brane da prije svoje 16 ima dečka, ali zato do svoje 16 već vlada svim vještinama. Avionu kojim je letjela otvorila su se vrata, zbog nagle promjene tlaka neki od putnika su jednostavno isisani među njima pilot i kopilot (valjda je tako bilo jer nisam počeo gledati od početka, a dovršio sam samo zato da vidim tu "über Kinder" na djelu, sva sreća kraj je bio blizu). Ona je, jelte, odma skužila da treba nešto poduzeti, to se ne triba ni postavljat kao pitanje, a baš sam papan kad mi je nešto takvo moglo past na pamet. Dakle, uđe cura ups, djevojčica u pilotsku kabinu, odmah dohvati radio vezu, jer joj je to u krvi, zna sve frekvencije na pamet, ne triba ni spominjat. Stupila u vezu sa kontrolnim tornjem, ali ne da izbaci teret nego da je smo podsjete gdje je koja komanda, jer na tom modelu nije letila, letila je na onim novijim, ovo je bila neka stara kanta. E onda se ovi u kontrolnom tornju potrudio to iznijeti na njoj razumljiv način, svakako njeni roditelji su bili tu u kontrolnom tornju da čuju šta čovik govori, jer ona je ipak maloljetnica, a ovi može bit kakvi pervertit. Svi su joj davali podršku, otac je govorio "ti to možeš, mi vjerujemo u tebe, u tvojim je rukama sve", jebate koji teret 14-to godišnjem djetetu. Ali ona to ne primjećuje, ona je "über Kinder", nakon početne treme zbog razlike u tipovima aviona uspijeva pobrati sve konce. U jednom trenutku pukne veza, oni u kontrolnom tornju zabrinuti, kriče, njena mama bez ijedne izgovorene riječi u cilom filmu sa zebnjom u očima napeto iščekuje razvoj događaja. Svi u tornju broje udaljenost u metrima aviona od piste, jer mala mora sletit. Iso miki, sletit, to i iskusnijim pilotima svaki put podiže adrenalin u krvi. Dok se ovi brinu vidite djevojčicu kako suvereno vlada kontrolama. Doduše one ručice gasa malo teže pokreće, valjda nema dovoljno snage, ali ipak ih uz nadljudske napore, pokreče. I onda ovi kažu "još 50 metara". Šta 50? Nisi reka keks a avion sletio, odma se ručice aviona povlače, rad motora se mijenja, krilca na krilima i motoru se postavljaju u svoj maksimalni položaj kako bi zaustavili avion, sve to radi ona mala, nema tu automatike, to je stari model, i avion staje. Sletjela mala, a da joj nos aviona nije poskočio i to na zaleđenu pistu.
Gledaoci mogu odahnuti, stajni trap se otvorio i avion je uspio sigurno sletit. Onda nastupaju svi oni statisti, vatrogasci, bolničari, mehaničari, razno razni inženjeri i na koncu se pojavljuje toliko željno očekivani "The End".
Svemu ovom treba dodati i vremensku dimenziju, ona uvijek iznosi jednu sekundu. Jedino što mi nikako nije jasno, od kuda im energija? Tijekom cijelog filma nikad ništa ne jedu. Ah je sam glup, pa oni su "über man".
U međuvremenu, onako samozatajno na sceni se pojavljuje miss TV. Onako sramežljiva kako samo nevinašce može biti brzo je zapala za oko ovim prekaljenim lešinarima gladnih publiciteta. Preko noći se TV-a preobrazila u zavodljivu damu noći pa radi 24 sata što nije ni Mare Žebon (splitska kraljica noći iz sredine prošlog stoljeća op.a.) u svojim najboljim danima.
Na koncu legneš u krevet i pored toliko pameti promisliš "čoviče je sam glup".
Post je objavljen 13.12.2008. u 08:35 sati.