Poznata izreka jednog filozofa (Rene Decartes) glasi "mislim, dakle postojim". E a jeli baš tako?
Za vrijeme blagdana bio sam na GO. Jednog dana zaove šef, ne da čestita blagdane jer smo to već obavili nego da me izvijesti da između Božića i Nove godine moram službeno u Zagreb. Moram ići iako sam na GO, ok vratit će mi taj dan u narednom periodu. Dobro ko ide? "Ideš ti, ona šta sve zna i još dvoje". Ok, kako idemo? "Idete službenim autom, ti voziš". Ok, nebi ni iša da me neko vozi (hehe, moš mislit). Dogovorim se sa ekipom kad ću koga pokupit taj dan i po dobrom starom običaju ne stignem na vrime za pokupit prvu. Odma zove ona šta sve zna, "di si dosad", evo me stižem.
Da ne dužim skupim ih sve i uputimo se put Zagreba. Nisam prvi put autom u Zg-u, ali prvi put idem tamo di trebamo stić. Kako smo prešli Jadranski most, znam di je u odnosu na njega zgrada u koju tribamo doć, ali ne znam put. Pita ona što sve zna. "Je li ti znaš di treba vozit". Lipo joj govorim da znam di se zgrada nalazi u odnosu gdje smo mi sad ali da ne znam di trebam skrenit, i da mislim da bi tribali tu i tu skrenit. "Nemoj skretat nego vozi dok ne vidimo di triba skrenit" kaže ona šta sve zna i odma zove na mobitel, koga će nego onoga šta zna više od nje, svog muža. I kaže ona šta sve zna, "vozi do restorana Panorama i tamo skreni desno". Vozim ja tako Savskom cestom i vidim da smo mi davno prošli misto skretanja, ali restorana Panorama nema nigdi, hotel Panorama ostaje livo ali to nije to, ova Panorama je negdi uz put, bar je tako mislila ona što sve zna. "Pazi! Tramvaj!" viče ona šta sve zna. Ma pusti tramvaj, gledaj di je Panorama ja ću gledat tramvaje. Bili bi došli do centra da kod muzeja Mimara nisam skrenija desno i krenio prema svom nahođenju. Uz malo peripetija stigosmo pred zgradu (a poslužio je i plan grada Zagreba kojeg sam ponio sa sobom). E sad ona šta sve zna kaže "vraga bi ti nas ode doveja da smo tebe slušali", aj dobro. Kad je sve bilo gotovo idemo nazad za Split i na raskršću sa Ljubljanskom avenijom (mislim da je to ta ulica) reče ona šta sve zna "skreni desno prema aerodromu", ja joj odgovaram, neću desno nego idem livo, više volim livo i znam di ću doć. "kako znaš di ćeš doć kad si zabuca kad smo dolazili a reka si da znaš" reče ona šta sve zna. Hehe, nisam reka da znam nego da "mislim" di bi trebalo skrenit, a to je bitna razlika, uostalom restoran Panoramu nismo ni vidili, hehe i sad ćemo po mome. Normalno izbijem na Savsku cestu, a odatle preko Jadranskog mosta svi putevi vode na jug, samo moraš na rotoru skrenit desno prema Karlovcu a ne produžit za Remetinac.
Dakle mislit i znati nije isto. Ili nešto znaš ili ne znaš, ostalo su varijacije na temu. Kad neko kaže "pretpostavljam" odma znaš da nema pojma o čemu govori. Može kazat i "čini mi se", efekat je isti, nema pojma. Ali kad kaže "ja mislim" e onda čovjek dobije pogrešan dojam koji te zavara i računaš da taj zna ono o čemu govori, ali nije tako. Pravilno bi bilo "trenutak, da razmislim" što znači da ne znaš, ali nastojiš povezat konce.
Evo još par bisera od nedavno.
Poslije GO odoh radit (02.01.2008) kako naša služba radi 24 sata dnevno 365 dana u godini tako imamo svoj raspored rada koji se, blago rečeno, računa od slobodnih dana do slobodnih dana. Kako ta dva dana uvijek padaju ili četvrtak-petak; subota-nedjelja; ponedjeljak-utorak tako sam i ja "mislio" da kad odradim nedjelju da sam dva dana slobodan. I zove mene šef u ponedjeljak i pita "ali si na bolovanju?" ne nisam na bolovanju. "Pa šta nisi doša radit?" a šta ću radit kad sam danas slobodan? "hehe nisi slobodan nego radiš". Kako radim, ali nije ponediljak? "je ponediljak je ali radiš". Kako radim kad bi triba bit slobodan ???!!!
Šta se dogodilo? U nedilju sam radio i normalno uzeo zdravo za gotovo da sam u ponediljak slobodan, "mislio" sam da ne radim. Kako nam se raspored piše od ponediljka do ponediljaka, ja nisam gledao šta piše nego sam "mislio". Aj dobro ako radim onda mi današnji dan piši ka GO šta si mi dužan od blagdana, može? "Je dobro je", dakle to smo raščistili.
E ali nije to sve na tu temu. Priča Ž. (od žena, jeli) šta joj se nekidan dogodilo.
Ode ona u dućan kupit spizu i normalno kupuje i hranu za mačka. Uzme hranu koja se zove "čapi". Ma molim vas "čapi"? Koji se to mačak zove "čapi", može bit oni perzijski ka od moje suside. Al' dobro uzme ona "čapija" i stavi ga u kesicu. Kad je izašla vanka učini joj se čudan naziv, "čapi"??? Kako joj se nije dalo pogledat (linost) tako je kese stavila u auto i pravac doma. Kad je mačak čuo da se otvara konzerva odma diga rep i trk do svoje zdjelice koju je Ž. uredno napunila. Mačak lizne i ostavi, bidni mačak cili dan ništa nije jeo osim suvaraka, a "čapi" netaknut stoji u zdjelici. Bilo Ž. čudno što mačak ne jede, a kako znamo da ne voli sve vrste hrane ode pogledat. Otvori frižider i čapi "čapija", kad tamo, jedan klempavi pas joj se blesavi sa etikete. Normalno da mačak neće jesti pseću hranu, ali ona je "mislila" da je uzela mačju jer zna čitat. Mudro joj kažem "nemoj mislit, nego gledaj, ili znaš ili ne znaš, nemoj mislit, gledaj slike".
Prema tome misliti i znati dva su različita pojma. Moglo bi se reći i ovako "mislim, dakle postojim, ali ne znam da li živim".
Ima još sa ovog puta u Zagreb ali se ne uklapa u temu.
Post je objavljen 13.12.2008. u 08:28 sati.