Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/obrisanipostovi

Marketing

Povišću pritrujeni

Gledam jučer na TV dvije emisije. Prva je bila o muslimanima u Europi konkretno u Danskoj, a druga o fizikalnoj terapiji kućnih ljubimaca na RTL-ovom Explozivu.
Prvi se bore za svoja prava u "demokratskoj" državi protiv uskogrudnosti svojih sugrađana. A drugi protiv onemoćalosti.

Država koja slijedi tekovine zapadne demokracije i koja sebe poziva na proklamiranje istih se u svom parlamentu želi izboriti za zabranu nošenja "burke" (burka je tradicionalni veo, marama koji pokriva glavu muslimanskih žena, ne lice, nego kosu). Sve to ne bi bilo toliko interesantno da se ne radi o Danskim državljanima. Dakle ljudima kojima je ta ista država po nekim osnovama, koje je sama propisala, pružila svoje državljanstvo, mnogi od njih su i rođeni u Danskoj.

Prikazalo je dansku emisiju tipa Latinica u kojoj se raspravljalo o opravdanosti uvođenja takvog propisa u danski pravosudni sustav. Ona koja je zagovarala zabranu nošenja izgledala je kao da je iznikla iz hitlerove mladeži, ova sa "burkom" bila je mladež jednog drugog svijeta, konkretno Saudijske Arabije.

Sve to možda i ne bi bilo toliko interesantno kada se ne bi spomenuo argument protiv burki. Prema riječima one koja je protivna i koja je izgleda zaboravila (a možda je na njoj i ostavila traga) bližu prošlost Evrope u kojoj je isto tako jedna isključivost protiv različitosti dovela do pogubljenja velikog broja ljudi samo zato što su po nečemu bili drugačiji, nedopustivo je da njihovu djecu odgajaju dadilje sa burkom!?

Pa ko njoj brani da uzme drugu dadilju, onu koja će njoj odgovarati, zašto ne uzme Dansku dadilju? He, ne, neće oni Danske dadilje jer znaju da velika većina to neće da radi, a nemaju ni povjerenja, znaju kako zapadna civilizacija djeluje na ljude. Postali su gospoda, pa uvoze radnu snagu iz nerazvijenijih zemalja u kojoj za male novce dobiju pokornu služinčad.

Ali ova "burka" nije dadilja ona je liječnica, koja se rodila i odgojila u Danskoj samo što poštiva svoju tradiciju i vjeru. Koja se prema vlastitom kazivanju cijeli život morala boriti dokazujući uvijek iznova da nije gori čovjek od ostalih samim time što poštiva svoju tradiciju. Uvijek je morali biti bolji građanin svoje zemlje kako joj se ne bi zalijepila etiketa nepodobnog. Jer njeni sugrađani domovinu njenih predaka (Saudijsku Arabiju) gledaju kao nešto necivilizirano, kada za krađu odsijecaju ruku kojom su ukrali.

Možemo mi gledati da je odsijecanje ruke nešto necivilizirano, strašno i strano našem poimanju, no to su pravila i zakoni države koja po njima živi i kao takvi se moraju poštivati. Oni su jasno napisani i onaj koji tamo namjerava boraviti mora se sa njima upoznati. Tko ne poštuje propise i zakone neke države podliježe sankcijama. Kada idete u Austriju svi na granici kupite vinjetu za autoput i dobro se o tome informirate, zašto? Pa zato što će te platiti globu jer ste povrijedili propis te države.

Zašto Danci (ili bilo koji drugi) nisu donijeli propis o zabrani rada i useljavanja kada im već smeta miješanje različitih kultura? Nisu zato što se osjećaju više vrijednima pa im je obavljanje nekih poslova ispod časti. Ma bogati, i onda se treba iskaljivati na onima koje su sami doveli. Čačić je lijepo rekao kada su ga pitali o uvozu radne snage. On bi uvozio radnu snagu samo iz istočnih zemalja koje imaju sličnu kulturu življenja kao i oni u čiju državu stranci dolaze. Pošteno rečeno, jer u budućnosti ne bi dolazilo do ovakvih i sličnih problema, ma koliko to nekom apstraktno zvučalo.

Još nešto o Saudijskoj Arabiji. Šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća SA je bila otvorena prema svim strancima. Dakle u vrijeme kada se naseljavala i zapadna Evropa. U to vrijeme, pričaju ljudi koji su tada izlazili i šetali gradovima SA, zlato se prodavalo na tezgama, u vrijeme ručka i molitve (koja je inače četiri puta dnevno) radnje se nisu zatvarale, sve je ostajalo na tezgama bez nadzora jer se nitko nije bojao da će netko nešto ukrasti (ajde vi ukradite nešto kad znate da će te ostati bez ruke, kod nas bi da je tako, najviše posla imala firma za proteze). S vremenom su Saudijci počeli zatvarati svoje granice. Najprije su ih zbog hladnog rata zatvorili prema "crvenim" zemljama, pa više nitko iz tih zemalja nije mogao ni stupiti na njihovo tlo, osim ako nije dobio posebnu dozvolu, a i onda bi dobio pratnju. Poslije su im problem počeli stvarati i zapadnjaci pa su i njima reducirali kretanje, nisu više mogli kako su htjeli. No kako su Saudijci bogata zemlja tako oni ništa ne rade, tj. rade samo fine poslove, a sve ostalo radi uvozna radna snaga iz muslimanskih zemalja, dakle onih zemalja sa istom ili sličnom kulturom življenja.

Jedna sličica iz tog vremena, a riječ je o sredini osamdesetih godina prošlog stoljeća. Uplovili smo u Saudijsku luku Jeddah. Po dolasku u luku od brodskog agenta naručio se novac za isplatu posade (riječ je o američkim dolarima). Agent je otišao u grad i vratio se za nekih sat-dva u svom osobnom automobilu (Suzuky jeep), sam je otišao i sam se vratio. U papirnatoj vrećici donio je 10 000 dolara, još ga je stražar ispred broda pitao da mu ih pokaže jer u ruci nikada nije držao toliki novac. Agent se popeo na brod i posada je bila isplaćena.
Sličica druga. Chichago, SAD, dvije godine prije spomenutog događaja, isti slučaj, isplata posade, iznos 10 000 dolara. Naručen novac od agenta za isplatu posade. Pred brod je došlo blindirano vozilo, iz njega je izišla pratnja. Jedan naoružani zaštitar popeo se na brod, a drugi je pokucao na stražnja vrata. Vrata su se otvorila i iz vozila je izišao treći zaštitar sa koferićem vezanim lancem za zglob ruke. Onaj što je pokucao otpratio je ovog trećeg do brodske skale sa rukom na pištolju. Tek kada se ovaj popeo na brod prethodna dvojica su odahnula.

Kinezi i Indijci su već priča za sebe. Njih ima toliko da kada bi se razmilili po svijetu svi bi jeli rižu. Ionako je sada po trgovinama od 10, 8 kineskih proizvoda. I što je najinteresantnije Kinezima država plača da se isele, čak plate i onoj državi u koju se useljavaju, pa se ajde ti sad obrani od napasti zelenih novčanica. Pokušajte zamislit pismu "Dalmatino povišću pritrujena" na kineski, hehehe ne znaju ni svi naši šta je "pritrujena" a di bi Kinezi, i kako bi oni to spjevali, ha?

E sad netko će se pitati kakvu ulogu u cijeloj prići imaju onemoćale životinje. Te onemoćale životinje, a riječ je o psima, najboljem čovjekovom prijatelju, njihovi vlasnici vode na fizikalnu terapiju koja uključuje masažu i akupunkturu te kupku u bazenima kako bi im se vratila vitalnost i funkcija zakržljalih ekstremiteta. Bidne beštije su onemoćale jer se njihovi vlasnici nisu dovoljno dobro brinuli o njima, nisu im pružili njihovo prirodno okruženje u kojemu se one mogu normalno razvijati. Nisu im pružili samo zbog svog nemara i lijenosti, a itekako im je stalo do njihovih kućnih ljubimaca jer im ispunjavaju prazninu življenja, pa stvar žele popraviti odvođenjem životinje na fizikalnu terapiju. Bilo bi puno humanije da ih uopće nisu ni uzeli kao kućne ljubimce.

Ako onom kojeg si sam doveo u svoje okrilje ne možeš pružiti ono što mu je po prirodi određeno onda ga nemoj ni dovoditi, jer si napravio nepopravljivu štetu i za jednog i za drugog, koju nitko i ništa neće moći popraviti.


Post je objavljen 13.12.2008. u 08:22 sati.