Umjesto da svima pojedinačno ili skupno ostavim odgovor na komentare nadovezaću se na prethodnu temu.
Tradicija! Bez obzira odakle neko potječe sobom nosi kulturu življenja koja je nastala na tradicijama. Ako sebi postavimo pitanje, što je to tradicija, tada bi najuprošćeniji odgovor bio "nepisano pravilo življenja".
Tijekom formiranja ljudskog društva u različitim sredinama ljudi su imali potrebu urediti pravila kojih su se svi pridržavali kako bi to društvo opstalo. To su u pravilu bila nepisana pravila, jer je većina u to vrijeme bila nepismena, a nisu ni poznavali takav sustav. Čak i danas se u pravosudnim sistemima nekih zemalja (Ujedinjeno Kraljevstvo) rabi pojam "u skladu sa tradicijom". Dakle to je nešto što se prihvaća po prirodi stvari kada ne postoji pisani propis kojeg su te iste zemlje donijele.
Prema tome, ako ne postoji nešto po čemu će se ljudi ravnati tj. odrediti, mora se poštivati tradicija. Problem nastaje kada tradicija ustupa mjesto pisanim propisima, mnogi se sa istim ne mogu pomiriti. Međutim kako se društvo kao cjelina razvija tako je sasvim izgledno da neke tradicije moraju ustupiti mjesto razvoju tog istog društva kao cjeline.
S druge pak strane. Tradicija je vrlo ograničavajući osjećaj kod većine ljudi, pa uopće ne iznenađuje da mnogi mladi ljudi u potrazi za svojim mjestom pod suncem napuštaju rodna ognjišta u potrazi za slobodom izražaja vlastite osobnosti. U isto vrijeme im čača gradi kuću na tri kata u kojoj će po njegovim shvaćanjima svi stanovati. Kuća ostaje prazna, a njeni stanari se gube u nepreglednom prostoru koji nikada neće biti ispunjen. Gradi je samo zato što je odrastao po drugačijim, tradicionalnim, shvaćanjima. Zbog svega dolazi do nerazumijevanja i nerijetko do raskidanja bilo kakvih odnosa sa obitelji. To nikome ne ide u prilog, ljudi se razjedinjuju zbog nemogućnosti uzajamnog razumijevanja, i onda se uvijek traži krivac, a krivac se krije u nama samima zbog nerazumijevanja i predrasuda.
Predrasuda u uprošćenom smislu podrazumijeva misao "što će selo reći". Oprostite na izrazu, ali jebeš selo, ako je tvoje dijete ono koje služi na čast tebi i svom selu.
Ljudi su se oboružali predrasudama različitih vrsta samo kako bi našli opravdanja za svoj strah od nepoznatog, od nesigurnosti koja iz njega proizlazi i koja ga potkrepljuje. U svemu veliku ulogu igra tradicija. Na osnovu predrasuda proizašle su mnoge isključivosti koje su mijenjale povijest svijeta. Ono što je najtragičnije je upravo to što su iste te predrasude iskorištene za proklamaciju i egoizma istih onih koji su ih rabili za postizanje svojih ciljeva. Povijest je prepuna primjera u kojoj su mase povedene predrasudama mijenjale sliku svijeta.
Najsvjetliji primjer koji se protivi predrasudama je Papa Ivan Pavao II. Prvi je između svih rekao da Katolička crkva nije uvijek bila u pravu kada je provodila neke svoje stavove. Iz svega se izrodila Ekumena. Ekumena bi prema mom shvaćanju bila uspostava dijaloga o različitostima, ali isto tako i o uvažavanju istih. Pa stoga uopće ne čudi da su vjernici koji su se okupili na trgu Svetog Petra, iščekujući vijest o Papinoj smrti svi u glas pozivali "svetac odmah".
Kada ovo govorim moram kazati da nisam praktični vjernik i puno mi je bliža socijalno-demokratska slika društva. No kao čovjek ne mogu pobiti pozitivnost nekih događanja i ljudi koji iz njih proizlaze, bez obzira od koga dolazili.
Nisam pobornik tradicije i uvijek sam je doživljavao kao olovni uteg oko nogu, ali kao čovjek je poštujem, jer poštivanjem tradicije poštujem i onog tko je se drži. Naš je osobni problem što se sa pojedinim tradicijama ne želimo upoznati i prema njima se jasno odrediti, da li nešto prihvaćamo ili ne, zbog toga što je dobro ili loše.
I za kraj. Svi znate priču o ružnom pačetu, koji je bio odbačen od sredine u kojoj se izlegao iz jaja. A isto tako poznat vam je i kraj kada se kao veličanstven labud vinuo u visine i odletio svome jatu.
Poštivanje se niti nasljeđuje niti kupuje, ono se zavrjeđuje. I niti jedna ga tradicija ne nosi sobom.
Post je objavljen 13.12.2008. u 08:22 sati.