Prije neki dan gledam na TV spot. Stanem, slušam što rapper zbori. Priča čoek o cikli, lipoj velikoj balkanskoj cikli. Kad eto starijeg, djete sluša punk. Ooo, tata slušaš Antu. Kojeg Antu? Pa Antu Cash-a, napreduješ, ukorak s vremenom J
Čitam danas u Jutarnjem o Avdić Denisu hardcore punkeru iz tuzle i o tome kako u svojim stihovima opisuje stanje na Balkanu. Sjednem, a gdje drugo nego za komp pa na merežu ravno Yubito da vidim malo bolje što to naša djeca slušaju. Odvrnem Avdića pa onda Edu Majku, Antu sam već čuo, pričaju ljudi o stanju na Balkanu. Pa se onda prisjetim nekih prošlih vremena kada je isto tako, jedan balkanski rocer pjevao o lutki sa naslovne strane koja je zajebala partizane i o socijalnom slučaju na vratima WC-a.
Ono što spaja Čorbu i Edu Majku je riječ protiv sistema, ali ih ujedno ta ista riječ i razlikuje. Prvi je pjevao protiv sistema u korist jedne politike, a drugi pjeva protiv sistema u korist jednog naroda. U riječima Ede Majke se može prepoznati većina, a kod ovog drugog manjina.
Neko drugo vrijeme ali prostor isti. Pa stanem i mislim se. Što je to u narodu ovom da ne mogu živjeti u miru poštujući jedni druge i njihovo pravo na život. Evropa je imala dva svjetska rata, Talijani su imali Mussolinija, njemci Hitlera, danas žive okrenuti jedni drugima i budućnosti, dok mi još rješavamo stoljetnu mržnju tako malih naroda, podijeljeni oko dvojbi tko su bili dobri, a tko loši dečki iako ih je povijest sama odredila, sijući i dalje sjeme mržnje.
Interesantno je primijetiti, kao što to primjećuju i mnogi drugi, da bi sada svi ti koji su bili toliko žučljivi zagovornici podjele ušli u novu integraciju zvanu „Europska zajednica“ a nisu se mogli dogovoriti u jednoj već postojećoj integraciji, u kojoj su se ljudi ako ne ništa drugo bar jezikom razumjeli. Ne, sada ćemo puno bolje razumjeti Nijemce, Talijane, Francuze, Flamance npr. Jer će nam oni određivati što ćemo i kako raditi kada to nismo sami bili u stanju zbog krivih tumačenja u prijevodu. E sada nas ta ista Europa ponovno želi smjestiti tamo gdje smo oduvijek pripadali, na Balkan, iako to možda neki ne prihvaćaju, uvlačeći nas u balkanske integracije, da se sami među sobom glođemo.
Mogu nas drugi zavaravati idejom o ujedinjenoj Europi, no koliko dugo? Ta ista Europa se ne može usuglasiti oko nekih svojih temeljnih načela, još nisu usvojili Ustav ujedinjene Europe, povezuje ih ekonomski interes, i drugima određuju što će činiti. Djeluju tako kako bi bogate zemlje izvukle što više koristi od onih koje su zadužili svojim kreditima, uvjeravajući ih pritom da će oni, Europa, biti na njihovoj strani kad zagusti. Malo morgen! Sve mi se čini da će kad zagusti od svega prati ruke i jedino o čemu će voditi brigu biti će zaštita njihovih investicija, odnosno njihovog privatnog vlasništva naših dobara koja nismo znali sami zaštititi nego smo se za njih pojagmili. Nije za ludu ona poslovica „dok se dvojica svađaju treći koristi priliku“.
Kako su mladi uvijek bili pokretači svih djelovanja tako su ljudi kroz njih počeli otvoreno govoriti kroz pjesmu koji oni pjevaju, nisu slijepi. Dokle god Svijet ili Europa svojom ekonomskom moći budu u mogućnosti svojim sugrađanima osiguravati toliko željenu sigurnost plašeći ih u isto vrijeme avetima rata dotle će se ujedinjena Europa održati. No što će se dogoditi kada usprkos ekonomskoj povezanosti koja je vladala i u jednoj empirijskoj zajednici kao što je bila bivša Juga politički apetiti onih koji sebe smatraju iznad drugih ne dobiju svoju zadovoljštinu? Raspast će se kao što se raspala i Juga, a narod zadojiti mržnjom govoreći da su mu drugi krivi za njegovo stanje.
Društvena klima na ovim prostorima stvara sve veća nezadovoljstva vrlo slična onima iz koje je kao ideja iznjedrila želja prema jednom pravednijem društvu. Jednom dosegnuta ideja koja je propala uvijek tinja u ljudima koji su je živjeli. Jedna takva ideja (Hrvatsko proljeće) je dovela i do osamostaljenja Hrvatske kao države samo što su apetiti bili i ostali puno veći od bruto nacionalnog dohotka po glavi stanovnika.
Ništa se ne događa preko noći. Da bi ideje saživile moraju postojati i njeni nosioci u obliku karizmatičnih osoba, a takvih za sada nema niti na širem horizontu. Svi, produžetak svoje političke karijere vide u europskom parlamentu umjesto u nacionalnoj galeriji slavnih, štoviše srame se svoje povijesti. Časni ljudi nemaju se čega sramiti nego se jasno odrediti prema onome što je negativno, a ne sve trpati u isti koš i time sakupljati političke poene.
Kažu da se promjene događaju ciklički, tko zna kada je idući ciklus? Do tada poslušajte što mladi slušaju.
Video; ante cash= cikla; edo majka=mater vam jebem
Da li je Tito bio negativna povijesna ličnost?
Post je objavljen 13.12.2008. u 08:03 sati.