Sivi dom
Sjećate li se filma (a bila je i serija) "Sivi dom". U filmu se govori o maloljetnicima koji su iz razno raznih razloga, uglavnom zbog neprilagođenosti društvu, dospjeli u popravno odgojnu ustanovu.
Prije jako puno vremena bio je jedan članak u dnevnim novinama, konkretno "Nedjeljna Dalmacija", tjedni dodatak "Slobodnoj Dalmaciji" koji je izlazio nedjeljom pa je po tome i dobio naziv. U tim novinama se nije pisalo o svakodnevnim, dnevnim novostima već se većinom osvrtao na društvena zbivanja i njihovu manifestaciju. Sjećam se jednog članka koji je govorio o djeci i kako ih se odgaja. Članak se može sažeti u sljedećoj konstataciji; "dok su djeca mala i u fazi odrastanja roditelji im govore; nemoj ovo, nemoj ono, ovo nije dobro jer ćeš zbog toga jednog dana imati problema, slušaj starije i poštuj zakone kako ti se ne bi razbilo o glavu. Kada odrastu i postanu punoljetni, završe školu. Ti isti roditelji im kažu; sada si slobodan čovjek i možeš što želiš. Pri tome zaboravljajući na sva moguća ograničenja koja su im nametnuli tijekom odgoja".
Kaže se da se sa visoka bolje vidi. U toj konstataciji ima puno istine, ali ja bih rekao da se najbolje vidi kada se prašina slegne, ma koliko visoko bio ne možeš vidjeti ništa kad se digne prašina.
Protekli tjedan nas je posjetio Đuro. Ne pitajte me koji Đuro jer vam neću kazati, ali ću vam pokušati predočiti kako djeca doživljavaju Đuru.
"Jednog dana tata je kući poveo svog prijatelja Đuru. Đuro nije bio običan prijatelj on je uz to bio i tatin poslovođa. Prije nego što će doći tata je rekao djeci da pospreme (http://lanxsatura.blog.hr/2008/04/index.html#dan3) po kući i da ne upadaju u riječ, da slušaju što barba Đuro kaže, jer on je jedan vrlo pametan čovjek. Nakon ručka počela je priča. Svi su se raskomotili i pijuckali kavicu. Djeca su pozorno slušala barba Đuru koji je inače gromkog glasa. Svaki put kada bi htio nešto naglasiti još više bi povisio glas, tako da je to na kraju bila vika. Kada je barba Đuro otišao tata je uzviknuo; uh, dobro da je otišao, a djeca su pitala. Tata zašto je barba Đuro vikao? Vikao je zato što je velik. Bio je tatin odgovor. Dobro tata, a zašto nas ušutkuješ kada vičemo po našoj kući? Pa, djeco draga, tako nalaže kućni red. Ne možemo druge ometati dok spavaju. A tko je tata donio taj kućni red, zašto on ne važi i za barba Đuru? Donijeli su ga oni koji brinu o ukućanima kako bi se znao red, a barba Đuro je jedan od onih koji brine da među ukućanima vlada red."
Djeca su narasla, izučila škole, pročitali puno knjiga i došao je trenutak da samostalno donose odluke. Ali da bi se neka odluka provela u djelo potrebno je prikupiti dovoljno glasova kako bi promijenili kućni red, jer htjeli su i oni slobodno vikati u svojoj kući. No kako je tata odgajao svoju djecu da žive i rade u skladu sa pravilima koji važe za svih tako su djeca morala prikupiti potpise stanara koji su odrasli i sposobni sami odlučivati. Ispalo je da se u onih 10% potpisa računaju i djeca. Djeca su se organizirala u grupice kako bi akcija bila što uspješnija. Onda je tata rekao da ništa ne važi jer da svatko može pokazati karticu, i da ona važi samo sa ispravnim pin-om, iako je djecu učio da se ljudi prepoznaju po imenu i djelima. Djeca su poslušala tatu, ali tijekom odrastanja su usput naučili da nije uvijek onako kako je tata govorio, jer veliki dio ovisi i o njegovom dobrom raspoloženju uvjetovanom premorenosti na poslu i zadacima koja je pred njega postavio barba Đuro. Kada dođe kući treba mu odmor i mir pa mu smeta buka i galama jer mu je ionako šušur u glavi od barba Đure i njegove žene Eunije.
Onda su se djeca sjetila barba Tonća koji je sjedio skupa sa onima koji su donosili kući red. Obratili su mu se za pomoć da svojim glasom podupre neke njihove ideje (http://plavabrazda.blog.hr/2008/04/index.html#dan5) za dobrobit svih ukućana. Barba Tonći je rekao "e djeco moja draga, vi ste mladi i neiskusni, morate jako galamiti kako bi vas čuli". Ne, barba Tonći nas nisu tako učili, učili su nas da slušamo starije i poštujemo pravila kako nam se ne bi razbilo o glavu. "Onda vam ja ne mogu pomoći, morat će te glavom razbiti taj zid".
Post je objavljen 13.12.2008. u 07:50 sati.