Pilule za lilule
Čitam nekidana statistiku i vidjeh da je 0% slika objavljenih po postovima. Ne znam kako oni rade tu statistiku, jer bilo je nešto slika, dakle statistika laže!
Pa kako bi popravio stanje evo jedne proljetne slike, vola!
Nije toliko interesantno što slika prikazuje jer bilo je i boljih slika po blogovima, ali je interesantno gdje je slikana. Slikana je u krugu bolnice, samo što se ne čuje cvrkut ptica koji upotpunjuje tu sliku. Koja bi to idila bila da nije bolnica. Međutim mora se priznati da uprava vodi računa da se ljudi odnosno pacijenti koji posjećuju bolnicu ugodno osjećaju u bolničkom krugu.
Ne, nije mi ništa. Pratio sam Ž. (od žena jelte) na pregled kod neurologa. Ma nije ni njoj ništa, ali vrag nikad ne spava. Povela mene sa sobom da joj budem podrška u slučaju neke nepovoljne vijesti. Naime zadnje vrijeme je boli povremeno glava i ima nekakve iskrice pred očima pa se zabrinula da nije nešto ozbiljno.
Hehe, ne može joj biti ništa ozbiljno jer je ona neozbiljna. Po cijeli dan sjedi za kompjuterom i igra online igricu. Monitor non-stop pred očima, a kad nije monitor onda je pogled usmjeren prema TV-u (kaže da tako odmara oči). Osim obaveza na poslu i kući fizička aktivnost je ravna nuli, zero, nada, njente. Između ostalog tu je i povećani kolesterol.
Doktor joj je reka da u glavi nema ništa jer da je šta u glavi onda bi je stalno bolila. Poslao ju je snimiti glavu kako bi se ustanovilo da li ima zakrčenje krvnih žila jer je pušač i da se bavi pilatesom, dakle fizička aktivnost. Likar mi se odmah svidio jer ne drži se samo službene medicine pa joj je umjesto da prepiše lijekove preporučio da pije čaj od gin-seng korijena. Osim pilatesa dobro će joj doći i masaža vratne kralježnice jer je po njemu ona uzrok smetnji. Dakle čoviku glava ne služi samo za ukras!
Sve ovo ne bih posebno spominjao da nisam popizdio. Popizdio sam zato što sam joj prije par mjeseci kazao kako je za nju nezdravo da nema nikakve fizičke aktivnosti, misleći na kolesterol. E onda su došle iskrice pred očima na što je moj komentar bio, "normalno da ti iskri kad non-stop buljiš u monitor". Ali tko sam ja da dajem dijagnoze iz područja neurologije.
Ne treba biti puno pametan da se, ako koristiš sive stanice, spoji 2+2. Dovoljno je samo da ti je do nekoga stalo i da ti glava ne služi samo za ukras nego da razmišljaš i povežeš pozitivna iskustva, a zbilja ne treba puno, samo dobra volja i malo zdravog razuma.
Sada je doba šparoga, a ona voli šparoge. Šparoge rastu u divljini samo za doći do njih i pobrati ih toliko kako bi to bio neki obrok treba se protegnuti i maknuti guzicu od monitora i eto ti korisne fizičke aktivnosti. Ovako lakše je ići na pilates nego brati šparoge. Ili recimo gljive. Gljive su u jesen kada ima dosta kiše dok još nije zahladilo toliko da se smrznu. Jedna korisna fizička rekreacija, učinkovitija od pilatesa, jer si na svježem zraku, u šumi. Osim fizičke korisnosti tu je i ona kemijska, jer šparoge i gljive obiluju mineralima i vitaminima kojih nema u genetskim pomama. Ne bi me bilo brige da se ne može ili nema gdje, potrebna je samo dobra volja.
S druge pak strane u hodniku su bili i drugi pacijenti koji su čekali na pregled. Između ostalih jedna postarija gospođa sa sela i jedan kršni gospodin. U razgovoru sa njima došli smo do priče tko je zašto tu. Ispostavilo se da su oboje tu iz istog razloga. Ne znam točan medicinski naziv, ali je riječ o nekoj "deformaciji" u zapešću dlana. Također se ispostavilo da im je ta "deformacija" nastala zbog pretjeranog fizičkog rada. Gospođa je cijelog svog života radila rukama težak fizički rad, a gospodinu je od štemalice. Njima ne iskri pred očima nego im otječu ruke. Dakle oni su tu zbog pretjeranog fizičkog rada, a ova moja zbog fizičke neaktivnosti. Koji paradoks! Ostali su također većinom došli zbog problema sa kralježnicom, uglavnom nastalih zbog dugotrajnog sjedenja za radnim stolom i badanja po tipkovnici.
Da tragedija bude veća i jedni i drugi su se našli tu kao produkt civilizacije u kojoj živimo. Jedna naša blogerica je konstatirala da su neki narodi svoja znanja prenosila usmenom predajom, čak što više spominje kulture koje su izumrle, a nisu poznavale pisanu riječ.
Stoga se postavlja logično pitanje što mi kao ljudi zapravo znamo? Malo i ništa! Međutim manji je problem što nešto ne znamo. Puno je veći problem što ne znamo razmišljati. Bitna je samo kratka informacija na osnovu koje ćemo dobiti šturo i nepotpuno saznanje o tome kako nešto postići uz što manje napora i utroška vremena jer vrijeme je novac, "doktore dajte mi neku tabletu da otklonim smetnje".
Današnji način življenja otuđio nas je od osnovna ljudskog postojanja, razmišljanja u korist opstanka. Dobro, možda ne tako drastično, ali nije ni puno daleko. Razmišljamo kratkoročno, informativno, kako na pazaru (placu) kupiti šparoge ili gljive po što povoljnijoj cijeni kako bi upotpunili svoj jelovnik a lijeni smo se pokrenuti i otići u prirodu pa radije zaroštiljamo neko pile ili tele uz salatu od krastavaca i genetskih poma iz plastenika. Tko će još mantat po brdu u potrazi za zdravom hranom, to su radili necivilizirani narodi, skupljali šumske plodove.
Ma nije poanta u potrazi za hranom, nego u fizičkoj aktivnosti koja nedostaje, ili je pak pretjerana. Jednom riječju otuđili smo se od svog iskona, odnosno prirode svog bića, bitna je samo informacija koju možemo dobiti pritiskom na dugme kako ne bi morali upregnuti mozak i tijelo, ili druga krajnost "ori vole dok ne lipsaš".
Evo još malo sličica.
Nema slike :)
Post je objavljen 13.12.2008. u 07:48 sati.