Čitajući proteklih dana blogove ukomponirano sa onim mojim izletom na Vis, stanem i zamislim se, tako pogleda usmjerenog u daljinu, opustim se i pustim mislima da slobodno lutaju. Ne misleći o ničem posebnom, a opet prebirući po mislima o svemu, pažnju mi je privukao pojam brzine.
Brzina je po definiciji prevaljeni put u jedinici vremena. Dakle, sve tri vrijednosti su u međusobnoj ovisnosti, rastu ili padaju. Ako pažnju posvetimo jednoj od njih i to prevaljenom putu onda je taj prevaljeni put određen sa dvije točke. Točkom polaska i točkom dolaska. Te točke se mogu nazvati i drugačijim imenima, ishodište i cilj. Ako ih promatramo samo kao točke koje definiraju neki prevaljeni put i ne uzimamo u obzir različitosti ishodišta odnosno dosegnutost nekog cilja, onda je svrha takvog putovanja da u što kraćem vremenu dosegnemo cilj. Ako se skraćuje vrijeme, povećava se brzina i obratno.
S druge pak strane s povećanjem brzine povećava se i mogućnost pogreške jer se u kraćem vremenu obavlja više radnji, a svaka od njih iziskuje određeno vrijeme kako bi bila odrađena u potpunosti. Ako nismo određenoj radnji posvetili potrebno vrijeme da se ona zgotovi dolazi do pogreške. Ponekad su te pogreške male pa samo produljuju vrijeme koje direktno utječe na pad brzine, a ponekad su tolike da se zaustavlja svako kretanje i onemogućuje daljnje putovanje.
Dakle, za svaku radnju nije određen vremenski period i brzina nego njen tijek i druga koja se na nju nastavlja ne može početi dok prethodna nije zgotovljena. Ako se težište usmjeri na vrijeme i brzinu radnja neće biti zgotovljena onako kako bi trebala.
Evo jednog primjera. Računalo, kompjuter je izmislio čovjek i u njega ugradio svoje znanje i osobine. Kada kupujete kompjuter onda se težište baca na brzinu njegovog rada. Dakle, da u što kraćem vremenu obavi postavljene zadatke. Da bi kompjuter mogao to izvršavati potreban mu je procesor, memorija i video kartica. O brzini procesora i količini memorije ovisi kojom će brzinom kompjuter obaviti postavljene zadatke. Što je brzina procesora i količina memorije veća zadaci će biti prije izvršeni, ako video kartica mora dijeliti memoriju radnje će biti usporene. Također za brzinu izvršavanja važna je i brzina izmjene podataka u memoriji. E sad, što je brzina procesora veća troši se više energije, a sa njenom potrošnjom raste i temperatura, da bi procesor mogao obavljati postavljene zadatke potrebno je ugraditi hlađenje koje će odvoditi taj višak topline i omogućiti procesoru daljnji rad. U slučaju pregrijavanja (kao i premorenost kod čovjeka) procesor neće moći izvršavati postavljene zadatke i doći će do potpunog zastoja. Dakle, nećemo ostvariti postavljeni cilj.
Potpuno identično se događa i kod čovjeka! Samo što je procesor srce, a memorija mozak. Tijelo, ruke, noge, oči i dr. su prateći "hardware". O količini znanja i načinu njegove primjene ovisi kojom brzinom ćemo biti u mogućnosti sagledavati neku cjelinu, a o srcu i fizičkoj spremnosti ovisi koliko će nam vremena biti potrebno za postizanje određenog cilja. Ako zanemarimo samo jedan segment, tj. njegovu manjkavost ne uzmemo u obzir, cilj neće biti dosegnut odnosno biti će manjkav, "svaki lanac je čvrst upravo onoliko koliko i njegova najslabija karika", dođe li do preopterećenja dolazi do pucanja. E tako je i sa ljudima, odnosno sa njihovim dostignućima.
Uzmimo npr. piramide. Gradile su se za života faraona i gradnja je u prosjeku trajala 20 godina prema ondašnjem poimanju gradnje. Ne ulazeći previše u detalje same gradnje evidentno je da su vrijeme i brzina gradnje u odnosu na postavljeni cilj bili marginalni. Ali ono što nije bilo marginalno bio je trošak (doduše faraonima i carevima prohujalih vremena manje bitan, ali ipak trošak). S vremenom je čovjek, razmišljajući, uvidio da vrijeme i brzina imaju bitan utjecaj na trošak, jer što se skraćuje vrijeme povećava se brzina, samim tim se prije stiže do željenog cilja, a kao rezultat svega je manji trošak. Da bi zamišljeno moglo biti i ostvareno bilo je potrebno iznaći nove materijale i usvojiti nove tehnologije koje će kombinirano ostvariti zadane ciljeve.
Tako se danas npr. grade zgrade koje zbog brzine gradnje i smanjenja troškova, imaju u odnosu na piramide marginalan rok trajanja. U vrlo kratkom vremenu puno mozgova nalazi rješenja kako na najbrži mogući način ostvariti put do cilja, a cilj je samo jedan, smanjenje troškova odnosno zarada. Sve da je i urađeno kako treba, u korist zarade dolazi do preopterećenja (kao i kod lanca) pa nakon nekoliko godina pucaju zidovi odnosno urušavaju se nasipi, o ljudima ne treba posebno ni govoriti svi pucaju po šavovima kao i zgrade.
Kada to stavimo u relaciju sa kompjuterima onda će te lako uočiti da kada poklikate puno stvari koje treba odraditi, kompu treba neko vrijeme da sve to i izvrši. Nemate li strpljenja sačekati da izvrši zadanu radnju i požurite, zablokirao je pa ga treba resetirati. Drugim riječima zadalo mu se više radnji nego što može izvršiti, isto je i sa čovjekom. Samo za razliku od kompića čovjeka je malo teže resetirati. S druge pak strane ljudski proizvodi u koje je ugrađeno više vremena promišljanja, odabira materijala i njihovih svojstava, više pažnje posvećeno svakom segmentu izrade finalnog proizvoda koji čini jednu cjelinu tj. cilja znatno više i koštaju, ali im je samim tim i trajnost veća.
E sad u jednom od komentara na prošli post gustirna se pita "…Znan za jednoga staroga težaka u Pošpilje šta nema jednu ruku, a ispod maslina mu je ka na pjatu. Koja li je njegova tajna???" Tajna je toliko jednostavna da boli glava. On nije ograničen vremenom, brzina je marginalan pojam, ispred sebe ima jasno određen cilj koji nije određen dužinom, i kojeg je sebi postavio u skladu sa svojim mogućnostima, jedino što mu je za njegovo ostvarenje potrebno su strpljenje i upornost.
Za razliku od njega mi svoje življenje percipiramo dužinom trajanja i brzinom izvršavanja, a ciljevi, ciljevi su marginalni ako možemo podmiriti trošak, ali samo do pucanja prve karike.
Post je objavljen 13.12.2008. u 07:46 sati.