Mislio san da me ništa neće potaknuti da danas napišem sličan post, pa ipak, dogodilo se.
Prije tri dana, 01. svibnja bio je praznik rada (ah, taj svibanj) po blogovima su se mogli iščitati prigodni postovi koji obilježavaju taj dan. Kako je krug blogera u kojem se krečem zrelije dobi (neka se ne uvrijede oni koji se još osjećaju mladima jer i ja u njih spadam) tako se kroz postove, a naročito kroz komentare provuklo i sjećanje na neko prošlo vrijeme kada je taj dan imao jedno sasvim drugačije značenje.
Potom je naša draga blogerica objavila post u kojem se kao temeljno pitanje nameće pomirba različitosti u svrhu višeg cilja, u prvom redu čovječnosti i ljubavi. Komentari koji su uslijedili su predočili svu različitost ljudskog poimanja, sudbina i njihovih gospodara.
Prije točno godinu dana pojavio se u prodaji DVD kao prateći dodatak dnevnog izdanja Slobodne Dalmacije. Kada sam išao u trafiku (a obišao sam ih nekoliko) da bih kupio predmetni DVD svugdje sam dobio isti odgovor „šjor moj dragi to je nestalo istog trenutka čim se pojavilo“. Potom sam angažirao i Ž. koja je bila van Splita da pogleda u trafiku i došla je sa još zanimljivijom pričom, ali bez DVD-a. Rekla je da joj je prodavačica u trafici ispričala kako je isto došao pitati i jedan stariji gospodin (penzioner sa štapom) i kada mu je ova rekla da nema, te da nije ni sebi uspjela sačuvati jedan on je ostao moleći je da mu nabavi riječima „dajte molim vas ako ikako možete da ga još jednom vidim prije nego umrem“. Pogađate, DVD je pričao priču jednostavnog imena Tito.
Priča je tim interesantnija kada se zna da ju je snimio i ispričao Rus. Ne želim ulaziti u polemiziranje tipa „što bi bilo da je bilo“ pogotovo ne u raspravu o tome „tko je koga i zašto“. Ostavljam to onima koji se bave prošlošću iako čisto sumnjam da će je ikada moći sagledati u cijelosti iz prostog razloga što nisu bili njeni sudionici, nisu disali duhom vremena, a i oni koji su je pisali imali su subjektivne poglede kao i ovi danas. I tako se rašomon ponavlja iz generacije u generaciju, iz stoljeća u stoljeće, iz epohe u epohu.
Ono što je neponovljivo svakom čovjeku, bez obzira u kojem vremenu živio, to je njegova mladost. Ta mladost živi u sjećanjima mnogih, ali je vrijeme neumoljiva istina njene prolaznosti. Sjećanja koja ostaju u ljudima bude osjećaje koje ponekad moraju glasno iznijeti, lijepe ili grube.
E sad da se vratim na pitanje iz naslova. Danas je nedjelja, većina ljudi ne radi, rade trgovine (u nekom prošlom vremenu nisu radile nedjeljom, bila je lutrija i subotom naći otvorenu trgovinu) i oni koji moraju, veće organizacije, pogotovo tvornice svakako ne, pa ipak sam danas točno u podne (12:00) čuo oglašavanje sirene za uzbunu. Čisto sumnjam da je to bila provjera sigurnosnog sustava uzbunjivanja. Točno u podne, na današnji dan, slučajnost ili ….?
Post je objavljen 13.12.2008. u 07:44 sati.