Prije ovog posta namjeravao sam napisati nešto drugo. Npr. jedan osvrt na opća poskupljenja uzrokovana globalizacijom, ali. Pošto uvijek postoji neko ali tako je i ovaj post ponikao iz toga ali.
Pa krenimo. Početak priče kreće u sadašnjosti i to onoj neposrednoj. Naime moje starije dijete je izrazilo želju da postane pomorac. Moram priznati da mi to godi. Ako se netko pita zašto, evo i obrazloženja. Pitah ga zašto bi on htio postati pomorac. Odgovor koji sam dobio bio je toliko istovjetan mojim razlozima da nisam imao protuargumenata. Za razliku od njega ja sam takav život probao i nikada zbog njega nisam zažalio čak naprotiv! No život gledan u cijelosti ipak je nešto drugo do romantična predodžba. Iz istog razloga, a i ne samo zbog toga, više ne plovim, ali su ostale prekrasne uspomene koje želim sa vama podijeliti. To vam je nešto slično kao kada Alkion priča o avijatičarskim akrobacijama. Nije usporedivo, ali je doživljaj isti.
Zora u Suezu
Sueski kanal. S lijeve strane je obala Egipta a sa desne Sinajski poluotok. U jednoj ovakvoj identičnoj pustoši sa desne strane bio je izbjeglički logor El Shat u blizini luke Port Suez koja se nalazi sa južne strane sueskog kanal (sa sjeverne strane je Port Said).
Prolaz Sueskim kanalom i ulaz u Great Bitter Lake. Umjetno jezero unutar samog Sueskog kanala u kojem brodovi sidre da bi propustili konvoj iz suprotnog smjera. Prvenstvo prolaza imaju brodovi koji prevoze važniji teret ili koje je uprava kanala uvrstila u takav konvoj (što je češći slučaj). Za uvrštavanje u konvoj iznimno su važni "dobri pomorski običaji". To pak znači da će te na to potrošiti jedan dio brodske reprezentacije kojeg sačinjavaju cigarete i piće strane marke (Marlboro I Johnny Walker). Valja spomenuti da je ideja za gradnju Sueskog kanala potekla od Napoleona Bonaparte krajem 18 stoljeća, a realiziran je prema nacrtima austrijskog inženjera Alois Negrelli-a 1869 godine. Dug je 163 km, prokopan je ručno i na njegovoj izgradnji radilo je 30.000 ljudi tijekom 11 godina. Poslije su ga uzurpirali Englezi!
Po prolasku Sueskog kanala i zaljeva ulazite u Crveno more. Sa lijeve strane odnosno sjeveroistočno se nalazi Tiranski tjesnac kroz kojeg vodi put u Aqabski zaljev. Sam tjesnac je problematičan prolaz jer vladaju jake morske struje na što ukazuju i podrtine brodova nasukanih na obali.
Po prolasku Tiranskog tjesnaca i Aqabskog zaljeva u samom njegovom dnu smjestio se jordanski grad Aqaba. Zapadno od Aqabe nalazi se izraelski grad Elat. Kako se granica proteže i na morskom dijelu tako je specifičnost luke Aqaba u tome što, dok čekate na iskrcaj broda koji se obavlja na sidrištu morate plutati. Kada brod dođe u blizinu izraelske granice odmah vam dođe njihov patrolni brod koji vas o tome upozori (u doba izraelsko-egipatskog rata nije bilo upozorenja putem radio stanice nego bi odmah pucali ispred pramcu broda).
Iz luke Aqaba može se organizirati izlet prema drevnom gradu Petri, koja se nalazi na pola puta između Aqabe i Mrtvog mora.
Dolaskom u Petru najprije vam pokažu gdje je Mojsije udario štapom u kamen iz kojeg je potekla voda. Oko izvora je napravljena građevina koja ga štiti, jer voda je u tim krajevima najdragocjenije blago.
Prije samog ulaza u klanac primjećujete nastambe u kamenu.
Prolazom kroz klanac dolazite u kotlinu u kojoj se smjestio antički grad Petra koji je bio urbano središte isto tako drevnog naroda Nabatejaca. Prizor koji vam se ukaže nakon tmine klanca istovjetan je prizoru iz filma "Indiana Jones i posljednji križar".
Nakon toga pogled vam puca prema "trezoru". Građevini uklesanoj u kamenu. Inače, valja spomenuti da takve "građevine" nemaju sporedne prostorije koje se granaju nekim tajnovitim prolazima kako je to prikazano u samom filmu. Zidovi su uklesani u kamenu bez sporednih "prolaza" i bez uporabe građevinskih tehnika.
Za obilazak "kamenog" grada možete se poslužiti "taxijem" koji vam se nudi ili pak put nastaviti pješke. Putem će te sresti ova nasmijana lica koja će vam na prodaju (ipak je to 2000 godina poslije samo jedna od turističkih atrakcija) ponuditi staklenke ispunjene raznobojnim pijeskom u kojima je stilizirana posebnost tog kraja (deve i sl.)
Na koncu, vračate se na brod koji će vas odvesti do iduće luke i nove spoznaje sa sjećanjem na nebo poslije oluje.
Ah da, da spomenem uvod s početka priče. Ja nakon broda nisam imao naročitog izbora jer me moj izbor odredio i nisam mogao puno birati, mogućnosti su naime vrlo ograničene ma koliko u jednom trenutku mnogo pružale. Iz istog razloga djetetu sam predložio, ne savjetovao, da me netko ne bi krivo protumačio, da odabere srednju školu sa kojom će sebe moći prehranjivati na kopnu, a ako baš hoće na brod, neka završi pomorski fakultet. Izbor će biti njegov, a ja ću ga svim svojim srcem podržati.
Post je objavljen 13.12.2008. u 07:36 sati.